Day Breaks

Review

Rijetko je kome mogao promaknuti njezin singl Come Away With Me s istoimenog albuma prvijenca davne 2002., a ove godine, Norah Jones ima svoj šesti album naziva Day Breaks. Dvanaest pjesama koje predstavljaju kolekciju ugodnih priča izvedenih još ugodnijim, mekanim glasom pjevačice koji tako lako ulazi u uho, uz smooth-jazz podlogu koja iz pjesme u pjesmu postaje sve istaknutija.

Norah se ovim albumom vratila svojim počecima i ispunjen je „jazz laganicama“ uz koje biste mogli utonuti u san, ali ne zato što su dosadne, već toliko opuštajuće i upravo ono što njoj najbolje leži. Nije bez razloga 2003. osvojila pet Grammy nagrada za svoj prvi album koji je poput ovoga bio svojevrstan spoj popa i jazza.

Generalno gledajući ovaj je album vrlo kvalitetno ostvarenje. Sadrži 12 pjesama od kojih je 9 njezino autorsko djelo, a 3 su pjesme obrade skladbi Peace (Horace Silver), Fleurette Africaine (Duke Ellington) i Don't Be Denied (Neil Young). Pjesme na albumu su toliko usklađene u smislu tempa da rijetko koja iskače, gotovo vam se čini da slušate jednu pjesmu koja mijenja neke sitne detalje u pozadini. Njezin glas toliko je senzibilan i prilagodljiv da se jednostavno stapa s melodijama. Iako sve to zvuči kao jedna vrlo uspješno ukomponirana cjelina, s druge strane svaka pjesma ima svoj poseban začin; pri tome mislimo na instrumente. Podlogu svih pjesama čine klavir i vokal, a pozadina se iz pjesme u pjesmu mijenja pa tako kroz album na pojedinim pjesmama čujemo saksofon, bas, prigušeni bubanj, orgulje, trube, električnu gitaru, violinu, itd.

Početne pjesme Burn i Tragedy sporog su tempa. Burn ima naglašene bas dionice, a Tragedy bubanj, uz glas mlade pjevačice. Tempom se ističe značajno brža Flipside na kojoj možemo čuti i veći raspon njezinih glasovnih mogućnosti, dok It's A Wonderful Time For Love zvuči kao da je ispala iz nekog zadimljenog jazz kluba tamo negdje krajem 1950-ih; klasika.

Sanjiva And Then There Was You ponovno usporava tempo, a Norah nam umirujućim glasom pjeva o ljubavi. Prepjev skladbe Don't Be Denied Jonesova donosi iz ženske perspektive, Peace u njenoj izvedbi u nama izaziva upravo to – mir, dok Fleurette Africaine svojim vrlo živahnim saksofonom i izrazitim vokaliziranjem pjevačice izaziva nemir. Naslovna pjesma Day Breaks začinjena je notom rocka u vidu električne gitare koja ju prati u pozadini. Na kraju valja spomenuti i stvar Once I Haud A Laugh koja je nešto što podsjeća na holivudske kompozicije u kombinaciji s limenim orkestrom.

Na kraju ćemo ponoviti kako je ovo jedan vrlo kvalitetan album kojim se Norah vratila u sigurne vode jazza koji joj toliko odgovara. Jedina zamjerka je to što je većina pjesama približno istog tempa ili ritma pa se lako dogodi da prestanete biti svjesni da ga slušate, ali svakako preporučamo da ga preslušate.

Karla Dobranić