Zagrebačka kantautorica Nina Romić i dugoselski bend Olovni Ples imali su sinoć u Muzeju suvremene umjetnosti čast otvoriti projekt pod nazivom MIMO (Medijski inventar Muzičkih originala).
Cilj ovog projekta u kratkim crtama bio bi pokušaj da se odškrinu vrata mainstream medija za našu najoriginalniju i najkvalitetniju glazbu koja stenje pod čizmom menadžera, ZAMP-a i općenito lošeg (da ne kažem katastrofalnog) stanja u medijima. U to ime sinoć su u dvorani Gorgona Nina Romić i Olovni Ples imali priliku predstaviti široj javnosti svoju glazbu, putem prijenosa uživo kroz eter Radio Sljemena, te nekoliko muzičkih portala koji su preuzeli live stream koncerta.
Dvorana je bila iznenađujuće popunjena kada sam oko 20:30 sa malim zakašnjenjem stigao na prvu od tri stvari koje sam uhvatio u nastupu Nine Romić. Ukupno ih je odsvirala sedam u relativno kratkom setu koji je bio nešto jači od dvadesetak minuta. „Opet“, „Vožnja“ i za kraj „Neoni“, Nina je nastupila uz pratnju momka (isprika zbog zaboravljenog imena) na klavijaturama/harmonici i već standardno Ivane Lulić kao back vokala. Autoritativno vladanje pozornicom uz nevjerojatnu dozu lakoće je ono što u prvi mah primjećujete kod trenutno najveće nade alternativne scene u Hrvata ali i šire.
Takav dojam nema uporište u bilo kakvim eskapadama ili umjetno potenciranim ushićenjima, čak naprotiv skromnost i gitara su u prvom planu, ali bez trunke bojažljivosti, nesigurnosti ili bilo čega što bi dovelo u pitanje kakvoću žive izvedbe ove autorice. Ako Nina Romić danas/sutra ne bude glazbenik/umjetnik koji će živjeti od svog umjetničkog rada, ja ne znam tko će.
Nakon (pre)kratkog seta Nina Romić, nastupila je kratka pauza u kojoj su rock kritičari Ante Perković i Aleksandar Dragaš za Radio Sljeme prozborili koju o akterima sinoćnje priče. Žamor u dvorani nije pretjerano „dopustio“ da se čuje što su točno rekli, ali vjerujem da su slušatelji radija imali priliku čuti ponešto afirmativnih dojmova i opaski o Olovnom Plesu i Nini Romić.
Nakon pauze nešto poslije 21h na pozornicu je izašao Olovni Ples u sastavu Bojan Rađenović, Tomislav Zorić, Vjeran Pavlović i Stipe Periša. Olovnjaci su imali gotovo duplo duži set od Nine Romić, tako da su uspjeli odraditi sasvim solidnu koncertnu setlistu koja meni osobno nije najbolje legla, ali navodno „fanovi“ uvijek imaju slične zamjerke kada su u pitanju omiljeni im bendovi tako da vjerujem kako je većina ljudi u Gorgoni sinoć uživala u milozvučnim zvucima dugoselskih slavuja.
Momci su nastup otvorili sa numerom „Jesenje veče“ koja je svojevrsni klasik benda i jedna od prvih numera iz njihovog sada već pozamašnog kataloga, tu je bio i „Hrastovački nokturno“ koji također predstavlja klasik benda umotan u ruho The Clasha i neizostavni vučji huk Stipe Periše. Sa recentnog albuma „Sutoni“ čuli smo „Eli“ – numeru koja se isprofilirala kao svojevrsni hit single albuma i nedavno čak probila do powerplaya na radiju 101 – bravo! „Nulti dan“ su momci posvetili preminulom Ivici Stankoviću, čuli smo i dvije skladbe čiju liriku potpisuje Bojan Rađenović – „Svi spavaju“ i „Gospodarica duše“, dvije numere koje su inače u katalogu Nevjernog Tome „Pogled z drugog brega“ i „Noćas je moja duša“. Te za kraj meni najupečatljiviju izvedbu večeri i jedinu skladbu (uz „Eli“) koja bi ušla na moju „fanovsku“ listu „Mir svoj gubim“. Doduše izostala je klasična strastvena izvedba Stipe Periše koji se borio sa vezom između gitare i pojačala pa je morao biti mirniji nego inače, ali to nije utjecalo na dojam kako je baš ta stvar ponajviše prodrmala publiku u Gorgoni.
U svakom slučaju Olovnom Plesu malo taktike ne bi škodilo kada je u pitanju kreiranje setliste, isto kao što im ne bi škodila i harmonika pa da izvedu „Lili“ i „Noć“, ali dobro. Slobodno se može zaključiti kako je projekt MIMO više nego uspješno započeo u iznenađujuće punoj dvoranu, ugodnoj atmosferi uz odličnu glazbu i iskreno se veselim budućim nastupima nekih drugih glazbenika, jer vjerujem da alternativna scena ima još puno toga dobroga za ponuditi ljudima koji inače možda nisu u prilici čuti/vidjeti ove muzičare na djelu.
