Svi se zasigurno još sjećamo tradicionalnih koncerata koje je sa svojim Filmom održavao upravo ovdje, u Tvornici kulture.

Sinoćnji koncert povodom Dana žena bio je stoga svojevrstan „povratak kući“ za ovaj sastav koji je obilježio hrvatsku rock scenu pjesmama poput: Neprilagođen, Boje su u nama, Dijete ulice, Kad si mlad, Moderna djevojka, Rob ljubavi, Zamisli život u ritmu muzike za ples, Signali u noći, Pjevajmo do zore, Sjećam se prvog poljupca, Doći ću ti u snovima, Mi nismo sami, Chicago, Nježno,nježno nježnije...

Glazbeni počeci Jure Stublića sežu u sedamdesete kada je njegova svirka počela u podrumu studentskog kluba zajedno sa Branimirom Johnnyjem Štulićem i Darkom Rundekom. Već na samom kraju fakulteta glazba ga je natjerala na napuštanje daljnjeg obrazovanja te se totalno posvetio upravo njoj. Sastav pod imenom „Šporko šalaporko i njegove žaluzine“ osnovan je 1979. godine po jednoj priči iz lista „Polet“. Ubrzo nezgrapni i dugači naziv mijenjaju u jednostavni i svima nama poznati „Film“.

Velika klupska atrakcija postali su još i prije objavljivanja svog prvog singla „Kad si mlad“/“Zajedno“. Prvi studijski album „Novo!Novo!Novo! Još jučer samo na filmu a sada i u vašoj glavi“ koji je slijedio, prodao se u više od 20.000 primjeraka. Sljedeći album „Film u Kulušiću – Live“, na kojemu se nalaze uživo skladbe snimljene na koncertu u zagrebačkom klubu „Kulušić“ prodaje se u nakladi većoj od 60.000 primjeraka.

Film je kroz 80-te i 90-te godine često mijenjao svoje postave ali uvijek je bio tu negdje, na daskama Zagrebačke glazbene scene. Svoj doprinos dao je i u vremenima domovinskog rata kada je nastao album „Hrana za golubove“, na kojemu se nalaze domoljubne skladbe „Bili cvitak“ i „E moj druže beogradski“.

Početak koncerta povodom Dana žena najavljen je za 21 h, međutim kako to s koncertima redovito biva započeo je tek u 22,15, u manirama pravih zvijezda. Pun Veliki pogon Tvornice Jura je pozdravio sa jednom od svojih najdražih pjesama: „Sjećam se prvog poljupca“.

U prvim redovima publika puno mlađa od samih Jurinih pjesama gromoglasno je klicala „Jura, Jura, Jura“, a on je nastavio nastup s pjesmom „Kad si mlad“, iako se dalo primjetiti da ipak nije u formi kao nekad. Međutim, pomlađeni sastav, u kojem se najviše isticao gitarist Borna Čop, zapalio je Tvornicu. Vani nam polako stiže proljeće, a u Tvornicu je sinoć stiglo i nešto ranije probudivši boje u nama.

Iza 23,00 h uslijedila je pauza od cca 20-tak minuta koju inače nemamo običaj vidjeti na koncertima. Nakon povratka na binu svi smo se zapitali gdje je Jura, jer je Film „Chicago“ odsvirao bez njega. Kako smo već ranije imali običaj vidjeti, na oduševljenje mnogih, ponovno su podijelili pive obožavateljima u prvim redovima publike.

Činilo se da je izostala ona osobna nota koja na koncertima povezuje glazbenika i samu publiku jer se Jura tek u dva navrata riječima obratio raspjevanom mnoštvu ispred sebe. A publika je bila željna Jure, jedinstvenog Jure Jupitera, kako ga je nekad davno nazvao Dražen Vrdoljak u nezaboravnom francuskom uvodu livea iz Kulušića.

Pri samom kraju Jura je napominjao da ovo možda je zadnja pjesma, no s plesom će biti s nama do jutra. Svi smo se morali nasmijati kad je izjavio: „Ne brinite, imat ćemo opet koncert na jesen“. Možda je to bila samo utjeha na rastanku a možda i nagovještaj nečeg novog. Kako god bilo, valjda ćemo uskoro saznati na što je Jura mislio.

Atmosfera koja je sinoć u Tvornici stvarno bila užarena tijekom dvosatnog koncerta samo je još jednom dokazala kako su stare pjesme, ako su dobre -bezvremenske.

Jura Stublić i Film spustili su sinoć svoj bili cvitak tamo gdje je Tvornica, podijelili s nama svoje dobre vibracije i u ovim čudnim vremenima natjerali nas da zamislimo život u ritmu muzike za ples.