U subotu, 4. svibnja Kojoti su otvorili 20. Culture Shock Festival. Za sve one kojima se iznad glave pojavio upitnik, Culture Shock je projekt Udruge Point iz Križevaca i kako sami objašnjavaju, riječ je o kulturno-obrazovnom projekt koji lokalnoj zajednici nudi zanimljive mogućnosti neformalnog obrazovanja, suvremene umjetnosti, kulturnog aktivizma i kvalitetnog provođenja slobodnog vremena uz svirke, glazbu, kazalište i nove medije.
Pa krenimo od početka - u subotu, 4. svibnja u podrumskim prostorijama križevačkog Kluba kulture svi posjetiti kvalitetno su proveli slobodno vrijeme uz svirku zagrebačko–vinkovačkog benda Kojoti, koji su nas neformalno obrazovali o pravom, žestokom rock 'n' rollu.
Koncert je bio najavljen za 22 sata, članovi Kojota na pozornicu su se popeli uz zakašnjenje od 40-ak minuta - lekcija br. 1 iz r'n'r. Počelo je žestoko uz 100 milja daleko od nje, a žestina je trajala do samog kraja. Bilo je žestoko i bilo je glasno, gitara Davora Viduke parala je zadimljeni prostor križevačkog kluba, snažni ritmovi Vanje Marina na basu i Bobe Grujičića na bubnju pokretali su publiku - lekcija br. 2 iz r'n'r: samo glasno i samo žestoko!
Većina publike bila je ona starija, koja je slušala Kojote na njihovim početcima, devedesetih, dok još nije bilo klavijatura u garažnom r'n'r bendu. Vidljivo je to bilo i prema pjesmama na koje su najjače reagirali, Halucinacija, Razuzdan i lud, Zajaši zmaja… pravi garažni rock koji se u današnje vrijeme sve rjeđe čuje. I nakon svih tih godina, nakon pauze koju su napravili, Kojoti nisu posustali, na koncertima promoviraju novi album Sve je pod kontrolom. I stvarno imaju sve pod kontrolom, opušteni su na pozornici, Alen Marin predstavlja publici nove i stare pjesme, za svakoga ponešto, a publika prilično dobro prihvaća i nove pjesme.
Pjesmu Nismo djeca izveli su i na ovom koncertu, publika ju je i tu dobro prihvatila. A Kojoti stvarno više nisu djeca, iskusna je to ekipa koja je dobro procijenila da je ponovno došlo vrijeme garažnog rocka. Pred kraj koncerta već se polako osjetilo u glasu i ekspresijama glazbenika da nije lako svirati r'n'r, godine, godine ipak čine svoje. Koncert je završio oko ponoći, druženje je trajalo do kasno u noć. A dečko za šankom je valjda preživio - lekcija br. 3 iz r'n'r: nikad žedan na koncertu!
