ToMa je poslušao legendarni stih – play that funky music – prebacio se u funky mood i izbacio singl Budala ja. Nama je to bio odličan povod da ga upitamo da otkrije svojih 7 presudnih albuma. Oke, tehnički, ovdje ih je malo više, no odlučili smo progledati kroz prste.
Elton John - "The Greatest Hits" (1974.)
U nešto starijoj dobi otkrio sam i nešto stariju stranu glazbu pa sam vlasnik ploča Eltona Johna. Doduše to je kompilacijska ploča s najvećim hitovima, ali mi je itekako otvorila vrata u neki novi svijet. Zapravo ću upravo tu ploču Eltona Johna na kojoj su hitovi poput Your song, Candle in the wind i Don't let the sun go down on me izdvojiti kao svoju najdražu glazbenu uspomenu koju imam.
Queen - "The Greatest Hits" (1981.)
Još jedna kompilacijska ploča, ovaj put grupe Queen, na mojoj je polici tek od nedavno. Nerado, ali priznajem, u svijet Queena sam ušao prekasno, tek u posljednjih nekoliko godina. Ali otkako sam otkrio te stihove i melodijske linije postao sam jedan od najvjernijih obožavatelja i štovatelja ponajboljeg vokala svih vremena. Ono što Freddie daje u svojim pjesmama više ne daje nitko. Pa baš zato rado slušam ovaj album - da se podsjetim da osobnost i vlastiti pečat itekako vrijede i da s vremenom dođu do ljudi.
Ed Sheeran - "+", "x", "÷" i "="
Kako sam dijete nešto mlađih generacija prirodno je da sam odrastao na glazbi novih glazbenika poput Ed Sheerana. Vlasnik sam online izdanja svih albuma Ed Sheerana pa ne mogu izdvojiti najdraži jer taj glazbeni virtuoz, bar kad je moj ukus u pitanju, nikad nije profulao. Gledao sam i dokumentarni film o nastajanju albuma Devide (Songwriter). Taj film preporučam svakoj osobi koja piše ili želi pisati pjesme. Meni je otvorio pogled na puno stvari koje sam do tada ignorirao, a nisam znao da su ključne u pisanju i nastajanju pjesama.
Jacques Houdek - "Živim za to" (2006.)
Prvi album koji sam si samostalno još kao dijete kupio bio je 'Živim za to' od Jacquesa Houdeka. I sad se sjećam dana kad sam doma došao s tim albumom i koliko sam ga puta preslušao. U konačnici upravo je Jacques i velik dio mog glazbenog odrastanja i sazrijevanja.
Sam Smith - "The Thrill of It All" (2017.)
Obožavam naletjeti na album koji objedinjuje sve ono što volim kod glazbe, a upravo je taj album meni to dao - emociju, gospel, ali i brže ritmove. Svakako preporučam. Pristup pisanju tekstova, melodije, interpretacija, pažljivo odrađeni i probrani bekovi... Sve što ja želim jednog dana u svojoj karijeri jest jedan ovakav album. Meni za dušu. Makar ga imala u kolekciji samo moja mama, to ću si jednog dana i dozvoliti.
James Arthur - "James Arthur" (2013.)
Jamesa sam, kao i cijeli svijet, otkrio na X Factor UK. Iako su ga drugi možda čuli tek nakon njegove kultne finalne izvedbe kojom je osvojio X Factor, ja sam ga pratio cijelo to vrijeme kako sam bio veliki obožavatelj tadašnjeg formata X Factora. On je pokazao kako se sve može u dovoljno truda i rada na sebi. Nekako mi je taj album podsjetnik da nas sve čeka jednom neka naša destinacija koja nam je suđena i gdje ćemo biti na svome. Roses, možda i najdraža pjesma iz cijelog njegovog glazbenog opusa najemitiranija je s tog albuma. I koliko god vremena prođe - uvijek se tu rado vraćam.
Dean Lewis
I za kraj posebno moram izdvojiti Deana Lewisa - glazbenik za probrane mase ljudi kojeg svijet još nije upoznao u mjeri u kojoj treba i nadam se hoće. Svatko tko je poslušao iti jednu njegovu pjesmu znat će o čemu pričam. Svaka njegova pjesma nova je priča. Ne pjesma, nego baš priča. I većina ih je nastala iz osobnih iskustava, a to mi nekako još više daje na doživljaju pjesme jer znam da je autor proživio svaki stih koji je otpjevao. Nadam se da će Dean kad tad dobiti prepoznatljivost koju njegova glazba treba.
Tako da ToMa zapravo ne živi u glazbenoj kutiji nego voli širinu, različitost i drugačije glazbene autoritete. Nemam jedan pravac koji pratim i slušam nego od svakog uzimam ono najbolje. A vjerojatno je to i bit glazbe - da budemo različiti, da ne trpimo okvire i formule. Da uživamo u svemu što nam se daje pod ovim glazbenim nebom.
