Iako se prva pjesma zove Bad Thing to je daleko, jako, jako daleko od toga… i od albuma Better Side, kojeg je ove godine snimio Ron Sayer Jr. u vlastitoj režiji. Nije nikakvo čudo da se globalne promocije prihvatila promotivna kuća Go For It - Promotions.

Ovo je zaista prvi puta da predstavljam ovog glazbenika, a vjerujem da mnogi još nisu saznali za njegov album Better Side. Ronu, gitara i vokal, pridružili su se: Charlotte Joyce - back vokali, Andy 'Mojo' Robinson - klavijature, Clive H Jones - bas i Paul Wooden - bubnjevi i zajedno su snimili album koji će vas natjerati na pokret, na ples, na udaranje ritma, uglavnom će se cijela situacija kretati u smjeru da jednostavno ne možete biti mirni kako bi preslušali cijeli album.

Ron je počeo svirati gitaru sa svojih 7 godina, a već u desetoj godini života odlučio je da je to ono što želi i evo danas ima novi album, odličan bend i brojnei nastupe prije i uz imena kao što su: Buddy Guy, John Mayall, Walter Trout, Robin Trower, Ten Years After, Imelda May, Matt Schofield. Debbie Davies, Nine Below Zero, Stan Webb, Aynsley Lister, Oli Brown, Buddy Whittington (ex-John Mayall), Popa Chubby, Dani Wilde i drugima. Ako zbog ničega, a zaista ima zbog čega, morali bi ste nabaviti i poslušati ovaj album. Pa zar mislite da bi ovakvi snažni igrači dozvolili da uz njih ili prije njih nastupa netko tko tu nije doma. Da, znam vrlo malo ili slabo oni o tome odlučuju, ali barem je jasno da ispred ovakvih imena ne možete staviti nekog tko će cijelu stvar uprskati. Kada se radi o Ronu i njegovom bendu, o tome nema niti govora, oni drmaju ko' da im je to zadnji puta (uh...kako to volim napisati).

Naime, nakon što je dosta svirao sa drugima Ron je odlučio krenuti svojim putem, skladati svoje pjesme, tražiti u svemu tome sebe i svoje viđenje prezentacije glazbe koju volite.

Što se tiče glazbe, to je ekspresivna mješavina i spoj bluesa, funka i rocka, kroz nju se provlači tradicionalizam (slušajte klavijature u pozadini ) uz jasne i ne skrivene gitarističke pasaže i riffove modernih, urbanih glazbenih kretanja. Izvrsno uigrana ritam sekcija koja naprosto strašno odzvanja cijelim albumom. Iznad te ritam sekcije, iznad odlične gitare i iznad dojmljivog vokala i back vokala, doista, sjajno i kristalno čisto odzvanjaju i u svim se skladbama protežu filigranski ispletene crno-bijele  partiture. Molim slušati  kao izrazite primjere pjesme: Your Pleasure, My Pain, Little White Lies, Don't Make Me Stay, Right  All The Time, You Can Cry, What Would You Do?. S druge pak strane tu su: My Mother In Low, Mananna, Baby Blue, Piece Of Me, Bad Thing i I Ain't Leaving, gdje gitara vodi glavnu riječ, No to nikako ne znači da je i u ovim prijašnjim nema, dapače! Nije čudo što su o njemu izrekli:
One of the few guitar heroes I have', Oli Brown
Always dapper & powerful - John Mayall

PREPORUKA:
Pa, evo nekih: Sayer is a clever and unpredictable songwriter, aided by a terrific band. Sunday Express

Better Side is a lick-filled jamboree of stylistic turns that will frustrate as many as it impresses. Sometimes awkward - the jolt from the jazz funkisms of Manana to the bland classic rock of Right At the Time is one of the bigger stretches - Better Side never allows the listener to settle, which works both for and against the album. Nick Churchill - Fatea

One of the good things about the music ‘biz’ today is that it allows talents like Ron Sayer, who may not be playing music to please the masses, a voice. He is a hugely enjoyable guitarist and a fine singer to boot – this is a cracking album and well worth a listen. - Andy Snipper - music-news.com

An early contender for one of the cd’s of 2012? You better believe it!, -
www.fanzeyeview.com

No, više o svemu možete naći na:
Ronsayer.co.uk
GFI-Promotions.com


Yours bluesy,
Mladen Lončar – Mike