Talentirani bosanski glazbenik, pjevač, gitarist, autor stihova i glazbe Nermin Puškar krajem prošloga mjeseca predstavio je svoj drugi singl 'Tiha Voda'. Na našim stranicama isti ste imali prilike preslušati, ali i pogledati jer je uz singl snimljen i spot. S tim u svezi upitali smo Nermina da nam predstavi svojih 7 presudnih.
Ploča zbog koje sam već u vrtiću odlučio da ću se baviti muzikom i to R.N.R-om. Sjećam se samo koliko smo kolektivno divljali i koji je to adrenalin bio. Odlična produkcija, super pjesme...
Prva pjesma “Skloništa” koju sam čuo bila je “Olujni mornar” i to live verzija s albuma “Jednom u životu”. Bilo je to u nekom salonu igara dok sam nabijao igricu poslije škole. Mislim da sam bio 7. osnovne. Presnimio sam taj album na kasetu i totalno se navukao na sve pjesme. To je bio kraći summing legendarnih hitova do 85 g. Ubrzo sam istražio cijelu diskografiju i za mene tu nema razlike, dok je Serdjo pjevao svaka ploča se može svrstati u kultnu antologiju R.N.R-a ovih prostora. Taj album me ponukao da osnujem svoj prvi band “Rahela” po istoimenoj pjesmi, a pripala mi je i velika čast da sam tamo negdje 2002 god. s bandom “Knock out” bio sudionik i legendarnog Djosera u Puli. Otprašili smo što nego Olujnog mornara. Evo naježih se.
Moj prvi susret s “ozbiljnom muzikom”, ta ploča mi je mnogo toga odredila. Prije svega postavila temelje kad je ekspresija gitarske svirke u pitanju.
Album koji je nakon dosta vremena “traženja” ponovo probudio neke zaboravljene osjećaje kad je slušanje muzike u pitanju. Bitan je zato što sam upijajući ga, na nekom novom nivou postao svjestan muzike iza muzike.
Svirački jedan od najboljih albuma koje sam ikad čuo. Predivne pjesme, aranžmani, fantastična ekipa, jedna od jačih na svijetu. A Colaiuta je jedan od rijetkih bubnjara koji mi svirkom tjera suze na oči. S tom pločom sam se uspavljivao poveći dio srednje škole. Sve je po mjeri i baš po mom ukusu.
Ako imam loš dan dovoljno je da pustim pjesmu “Might just take your life” i slika se odmah mijenja. Koncert koji je na svoj način vizualno i sviračko remek djelo, u mom slučaju bukvar rocka. Glenn Hughesa tadašnjeg basistu “Mark 4” postave Purplea i danas pratim i svrstavam ga u prvu ligu pjevača zajedno s Coverdale-om koji su ostavili veliki utisak na mene. Roker sam teški, nema pomoći :)
Kad se pojavio Pearl jam, odjednom mi je postalo jasno gdje sam u svemu tome i što u stvari želim od svirke. Istinu energiju zanimljivu harmoniju i originalnu melodiju. Baš ih volim.
