Psihodelični rock, neopsihodelija, indietronica, space rock... sve su to žanrovi koji se pripisuju glazbenom izričaju američkog MGMT-a. Ime je, navodno, došlo od mailova koje su si međusobno slali i sarkastično ih potpisivali s The MGMT čime su parodizirali kuluturu korporacija. Prvotno su svirali kao The Management, ali bend s tim imenom je već postojao pa su iskoristili skraćenicu.
Andrew VanWyngarden i Benjamin Goldwasser upoznali su se na prvoj godini studija na priznatom Wesleyanu, gdje su studirali glazbenu umjetnost. 2007. odnosno 2008. godine izašao je Oracular Spectacular, prvi LP nakon gotovo cijelog DIY Time to Pretend EP-a, dvije godine ranije. Singlovi Kids, Electric Feel i Time to Pretend osigurali su im gotovo trenutni uspjeh albuma, koji je zašao u sferu popa zbog silnog odjeka i popularnosti. Odmah na početku karijere obračunali su se i s kršenjem autorskih prava. Nicolas Sarkozy je, na konferenciji i u videima svoje stranke, koristio Kids bez dopuštenja. Izgleda da se Sarkozyju pjesma toliko bila svidjela da je i njene stihove doslovno shvatio: No time to think of consequences/Take only what you need from it. Dečki su saznali za to i tužili ih. Pobijedili su, dobili 30 tisuća eura i taj novac donirali organizaciji za prava autora.
Iste godine su otvarali za Radiohead. Bio sam tako uznemiren što otvaramo za Radiohead jer se nisam mogao uvjeriti da su oni stvarno htjeli da mi sviramo. Mislio sam da je neka greška u bukiranju, rekao je VanWyngarden u intervjuu. Godinu kasnije, Paul McCartney, također oduševljen mladim debitantima, zvao je MGMT kao predgrupu na svom koncertu. Niz sretnih događaja nastavio se i 2010. godine, kada su nominirani za Grammyja u kategorijama Najbolji novi izvođač i Najbolja pop izvedba dua ili vokalne grupe za pjesmu Kids. Iste godine izbacili su Congratulations, iako znatno drugačijeg izraza, brzo je bio na vrhu glazbenih ljestvica, a mnogi su se složili, uključujući i sam bend, kako je upravo Congratulations ono što MGMT zapravo jest. Ali prije tog uspjeha, VanWyngarden i Goldwasser su bili uvjereni da će im izdavači odbiti objaviti album i poslati ih nazad u studio da snime još pjesama. Međutim, direktorima se svidio album i „čudne pjesme Siberian Breaks i Brian Eno“.
Sljedeće godine složili su kompilaciju za Late Night Tales, album na kojemu su se našle pjesme The Velvet Undergrounda, Suicidea, Disca Inferna i drugih, pokazavši tako pod čijim utjecajima je izrastao MGMT. 2013. godine objavljuju singl Alien Days, kao uvertiru za treći album, jednostavno nazvan MGMT, koji je izašao u rujnu iste godine, a po nekima je podcijenjen. Kako je i sam bend rekao, oni ne žele raditi raditi glazbu koja je na prvu svima razumljiva.
Osim što vole raditi ekscentričnu glazbu i tako izgledati, dvojac je, u počecima, na koncertima činio neuobičajene stvari kako bi držali publiku zainteresiranima ili ih iritirali. Tako su temu Istjerivača duhova znali svirati po 15 minuta na digitechovoj Whammy pedali i bubnjarskim loopovima ili s druge strane, publici su dali da jedu durian (po mnogima, najsmrdljivije voće). Naglašavaju da im je najbitnije raditi glazbu koju vole, pod svojim uvjetima i pritom se zabavljati, a u tome leži i nepredvidljivost njihovog stvaralaštva.
Nakon izlaska prvog albuma dvojcu su se, kao live bend, pridružili Will Berman, Matt Asti, James Richardson i Hank Sullivant, koji je ubrzo i napustio bend zbog svog benda, Kurome.
MGMT danas svira diljem cijelog svijeta, održava solo nastupe kao i one na velikim svjetskim festivalima poput Coachelle, Glastonburyja. Nama najbliže su nastupali u susjednoj Sloveniji, a ove godine ih imamo priliku prvi put vidjeti u Hrvatskoj, na INmusic festivalu, 25. lipnja.
Diskografija:
Oracular Spectacular (2007.)
Congratulations (2010.)
MGMT (2013.)
Izvori: Wiki, Rolling Stone, Interview, Pitchfork, Metacritic, Soundcheck magazine
