Nostradamus

	Act 1	0:00
	Act 2	0:00
1	Dawn Of Creation	2:32
2	Prophecy	5:27
3	Awakening	0:53
4	Revelations	7:05
5	The Four Horsemen	1:35
6	War	5:05
7	Sands Of Time	2:37
8	Pestilence And Plague	5:09
9	Death	7:34
10	Peace	2:22
11	Conquest	4:42
12	Lost Love	4:28
13	Persecution	6:34
1	Solitude	1:23
2	Exiled	6:33
3	Alone	7:50
4	Shadows In The Flame	1:10
5	Visions	5:24
6	Hope	2:09
7	New Beginnings	4:57
8	Calm Before The Storm	2:05
9	Nostradamus	6:43
10	Future Of Mankind	8:30

Bookmark

Data

Released Lipanj 2008
Format Albumi
Vrsta Heavy metal
Dodano Nedjelja, 23 Listopad 2011
Žanr Metal
Length 1:42:23
Broj diskova 1
Edition date 2008
Država Velika Britanija
Etiketa Sony / Menart
Tags

Review

Ovim albumom su Judas Priest napravili su svoj prvi pokušaj konceptualnog albuma i bio sam jako nestrpljiv da ga poslušam. Iako sam imao mnoge dvojbe oko njega, nakon nekoliko slušanja mogu odmah u startu reći da su pogodili otprve.

Dečki su odlično kroz svoj album popratili životnu priču glasovitog Nostradamusa i sasvim je izvjesno da će se ovaj album uvrstiti u anale konceptualnih metal albuma.

Pjesme nadolaze bez pauzi tako da slušatelj ima dojam kao da je samo jedna pjesma na albumu koja traje beskonačno, ali to je ustvari ono što album čini konceptualnim i jedan je od elemenata uspjeha ovog albuma. Mislim da je nemoguće poslušati samo jednu stvar jer bi uništilo atmosferu cijelog albuma.

Na albumu dečki koriste klavijature i orkestracije radi dobivanja pompoznih kreacija koje se savršeno uklapaju u Halfordov vokal, kao npr. na pjesmi Exiled. Njegov teatričan vokal prati kompoziciju i atmosferu na svakoj stvari albuma, te također dokazuje da još uvijek bez obzira na godine, može doseći one visoke vokalne vrhunce kao i prije mnogo godina sa značajnom snagom i osjećajima.

Album je karakterističan po pjesmama srednjeg tempa koje ponekad malo vuku na Black Sabbath, samo poslušajte Sands Of Time ili Alone, i pokušajte da vas ne prožmu žmarci i znat ćete na što mislim. Produkcija zvuka je također besprijekorna, uklapajući orkestracije i klavijature u staccato zvuk gitara, kompaktno bubnjanje i opsjedajuće vokale.

Glenn Tipton i K.K.Downing, su osim svojih zaštitnih znakova koji se zovu riffovi na dvije gitare, odsvirali neke od najšrederskijih soloa albuma koji su me totalno odvalili, na pjesmama Persecution i Visions, ili na osmominutnoj Future Of Mankind koja savršeno zatvara album.

Ne želim vas zamarati sa predugačkom recenzijom koja bi vam mogla pokvariti doživljaj slušanja ovog koncepta, samo ću izraziti nadu da iako su bili otkazani u Zagrebu, ipak ću ih imati prilike vidjeti uživo i da će odsvirati cijeli album od početka do kraja. Naposljetku, to i jest ideja konceptualnih albuma.

Ivan Šunić - Camaro