Review
KUD Idijoti, bend iz Pule, kamen je temeljac domaće punk scene sredine osamdesetih. Osnovani su početkom osmog desetljeća prošloga stoljeća, u vrijeme kada je u svijetu bila aktivna druga generacija punk bandova poput Dead Kennedys i Stiff Little Fingers. I dok su The Clash već pomalo komercijalizirali svoj zvuk te svojim albumom „London Calling“ šarali kroz razne glazbene stilove, KUD Idijoti su beskompromisno derali punk šireći zapadni utjecaj ovim prostorima. Probili su se na Omladinskom festivalu u Subotici, a zatim svirali u Italiji, Švicarskoj i Njemačkoj. Nikada nisu dobili dovoljno medijskog prostora, ali ih se nije moglo zaustaviti prijetećim, svojevremeno poznatim etiketama na šund koje su poskupljivale prodaju tadašnjih LP-a te kočile progresivnu i alternativnu glazbu pojedinaca i grupa koji su kritizirali ustajali i konzervativni sustav vrijednosti.
Pred nama je, dakle, cd i vinilno reizdanje albuma „Gratis Hits live!“ . Prvi je puta objavljen 1999. povodom 18 godina postojanja grupe. Izvrsna je to zbirka pjesama koja ima sve elemente kvalitetnog podsjetnika na ono što je ovaj bend napravio od sredine osamdesetih. Dugovječniji pamte njihove studijske nosače zvuka duhovitih i impresivnih naziva: „Bolje izdati ploču nego prijatelja“ (1987.), „…budimo solidarni – s bogatima…“ (1987.), „Hoćemo cenzuru“ (1988.), „Mi smo ovdje samo zbog para“ (1990.), „Glupost je neuništiva“ (1992.) ili „Istra ti materina“ (1995.). Generacije su stasale uz pjesme s ovih albuma, a vjerujem da su ih u mladim danima slušali Hladno pivo, Kawasaki 3P kao i mnogi drugi bendovi. Oku ugodan redizajn ove preklopne slikovnice i prave male slovarice punka „Gratis Hitsa live!“ napravila je Boba Kovač, a uvodno je slovo još uz prvo izdanje napisao neizbježan Aleksandar Dragaš. Kada iz njegova teksta ogulimo osobni doživljaj osamdesetih, možemo dobiti uvid u vrijednost ovoga benda za naše prostore. Aco kod njih cijeni kontinuitet te ih domišljato naziva „rock proleterima iz tonućih pulskih škverova“ koji su, kako kaže, „poput Velog Jože (…) veliki i hrabri istarski muži.“ Lijepo.
Na CD-u se nalazi čak 27 pjesama koje su snimljene u dva dana koncerta u „Uljaniku“. Kvalitetan je to spoj žestokih punk riffova i provokativnih tekstova, s mnogo energije, ali i sviračkoga umijeća. Tusti (vokalu), Sali Verudi (gitari), Dr. Fricu (basu) i Ptici (bubnjaru) pridružili su se u nekim pjesmama Davor Zgrabljić Buco na basu, Picek na bubnjevima i Tone „5150“ na gitari. Sve su pjesme autorske, osim što im je za „Ništa nije tako dobro“ tekst napisao Franci Blašković iz grupe Gori uši Winetoo, a „Nema više snifera“ prepjev je pjesme Sex Pistolsa.
Album u dva dijela razdvaja minuta odmora nazvana „Tišina III“. Nije jednostavno pobrojati sve pjesme koje su ovdje vrijedne spomena, jer ćemo neku sigurno izostaviti. Čak i one koji nisu hitovi u rangu „Ja sjećam se“, „Io sono…dittatore!“, „Glupost je neuništiva“ ili „Genijalci“ zvuče odlično. Tekstovi su im jednostavni, ali gađaju u bit, a ono što je zanimljivo - i dalje su aktualni. Primjerice pjesma „Delamo škifo“ (ili u prijevodu s istarskoga dijalekta „gadi nam se“): „Samo sam gledao / ponešto predvidio/ Nije me bilo strah jer ti si uvijek kriv/ A vani na ulici, napaljeni mangupi / Jer vrhu se nikad, nikad ne suprotstavlja./ Curi ratna pjesma, curi ratni poklič / Hoj hoj hoj / Curi ratna pjesma, curi ratni poklič / U boj, u boj, u boj / Delamo škifo.“ Ili onaj fenomenalni tekstualni obrat u pjesmi „Bepo, vrati se“, kad nakon brzog dijela kreće u ritmu polke: „Ustvari, baš nas briga / Ionako si bio gnjida od tipa…“.
Premda je cijeli album odsviran uigrano i vrhunski pri čemu je u svim bitnim momentima zdušno sudjelovala i publika, teško je ne spomenuti impresivan solo na basu u pjesmi „Čupa“ kojega je odsvirao Buco. Tko će tražiti dlaku u jajetu, reći će da na albumu nedostaju „Bandiera Rossa“ ili „O bella ciao!“. Neki bi im nemilosrdan kritičar na tome skinuo koju zvjezdicu, no ovoga bi puta to bilo nepravedno učiniti. Osobno, volio bih čuti ovdje i pjesmu „Ljudi kao ja“, ali ne postoji savršena kompilacija pa ni live album te treba uzeti u obzir da je nemoguće svima ugoditi. I drago mi je da su ove godine na dodjeli Rock&Off nagrade KUD Idijoti dobili nagradu za životno djelo jer su je dečki uistinu zaslužili.
Ovaj je CD svakako nezaobilazan u zbirci svakoga tko želi imati ključne momente domaće glazbene scene. Bez KUD-a Idijota mnoge bi stvari zvučale drugačije te stoga oni predstavljaju trajnu vrijednost. Jer kao što je Tusta sȃm rekao nakon live izvedbe pjesme „Glupost je neuništiva“ na ovom koncertu: „Osamnaest godina KUD Idijota je dokaz da je glupost neuništiva. To je trajnije od Arene, bogati… I to se ne mijenja.“
Ivan Dukić
