Tako je jučer oko pola 10 navečer Mark Arm nonšalantno primio mikrofonski stalak i uletio ljudima u Pauku. Tko bi rekao da ovi stari jarci rokaju toliko jako i toliko pošteno. Obično bend koji je svoje „hey-days“ imao prije petnaest – šesnaest godina i kad konačno dođe do Zagreba, dođe da uzme pare i da bježi (da, recimo The Prodigy u Domu sportova, Tool u Domu sportova – pričam o vama).
Mudhoney su došli i razvalili, kroz dvadeset dvije – dvadeset tri pjesme prošli cijelu karijeru od Superfuzz Bigmuff pa do Lucky Ones, posljednje ploče koja je razlog za europsku turneju ove godine. Pošto su u godinama (Arm već kotrlja 47-u) i sretno stalno uposleni, na turneju se ide kada se poklope godišnji odmori. Četrdesetosatni radni tjedan je i jedan od razloga snimanja zadnjeg albuma u jednom vikendu. Kao i činjenica da je Arm snimao samo vokale, bez gitare. Speed nisu koristili.
Pauk su otvorili sa The Money Will Roll Right In, obradom starih pankera zvanih Fang koji su poznatiji po tome da je istu stvar obradila i Nirvana. Pošto je Seattle krajem osamdesetih bio jedno glazbeno jako incestuozno mjesto, to ne čudi previše. Slijedi puno svježija I`m Now i The Lucky Ones kroz zid buke dok se Arm naginjao preko binskih monitora na nekom Iggy Pop sa svježe podmazanim i servisiranim kukovima sranju. Zanimljivo, ovako ošišan na njega podosta i liči.
Prvi od dva stage divea dogodio se za vrijeme Suck You Dry kada se lik izmigoljio kraj zaštitara i poletio u publiku. Nadam se da je sretno sletio. Tu je već koncert počeo ličiti na mitsku 1991. iako je broj kariranih košulja u publici bio razočaravajući, a prosjek godina debelo iznad 30. To je to – stalno zaposleni kupuju karte da slušaju stalno zaposlene na godišnjem!
Drugi stage dive dogodio se na prve taktove Touch Me, I`m Sick. Nadam se da je i on sretno sletio. Prebrzo je potonuo. Na Sweet Young Thing (Ain`t sweet no more) koja je tematski slična Nirvaninoj Negative Creep ( lajn „Daddy's little girl ain't a girl no more“) nitko se nije bacio.
Završili su sa Hate The Police. Bis od četiri je otvorio The Open Mind, a zatvorio Fix Me od Black Flag, benda koji je poznat da je posjetio svaku vukojebinu gdje ima struje i parkiralište za kombi. Tako su krajem osamdesetih posjetili i Zagreb gdje je Henry Rollins u svoj dnevnik zapisao: Zagreb, Jugoslavija: Čudan grad sa redom starih i lijepih zgrada i odmah do njih neki ostakljeni kurac za koji vidiš da tu ne pripada. Grad ljudi – duhova“. Ne čini se da se puno promijenilo od tada, jel`da?
P.S.
Predgrupe su bile Suho Grlo Nos (pank rock u Vansicama iz Koprivnice) i Diskurz (pravovjerni pank iz Rijeke koji izgledaju kao pravovjerne Tribute to Sex Pistols karaoke.
Ipak bolje sviraju i pjesme su im oke. Nazad u kombi i svirati svugdje gdje ima struje. Nema druge.
