Review
Bez imalo razmišljanja krenuo sam preslušavati album Phantom's Whisper - Brune Mičetić Trija, niti sam znao za ovog nevjerojatnog mladog glazbenika, niti sam znao za ovaj album. A onda samo tako, jednog dana osvanuo je u mom poštanskom sandučiću i ugodno me iznenadio. Naime, Ivana Lulić iz Dallas Records poslala mi je album, vjerojatno u očekivanju što će se dogoditi. Budući da kod mene nema nekih zakulisnih igri i igrica, ukoliko dobijem album, najmanje je što mogu učiniti je da ga podijelim sa što više ljudi. Zašto? Jednostavno vrijedi čuti kako ovi već itekako provjereni kolege i glazbenici znalački vladaju ovom glazbenom formom.Velike su razlike u godinama, ali glazba ne priznaje nikakve granice i ako postoji onaj fluid, sve kreće u smjeru koji vodi u samo jedno…u ljepotu muziciranja.
Netko će sigurno misliti pa što je ovo? Bruno Mičetić Trio ma daj, idemo dalje preskočiti ćemo to…e to bi bila kobna, fatalna GREŠKA. Zašto? Evo odgovora. OK, bez obzira što o Bruni Mičetiću ne znamo puno, ali primjerice: 'Tko je Ratko Divjak?' Malo tko ne zna. Ovo nije minoriziranje sjajnog Brune, ali jednostavno se mora publiku i slušateljstvo navesti na slušanje albuma. Pored znači Brune Mičetića, mladog gitariste, koji se školovao na Konzervatoriju u Klagenfurtu, jazz odsjek i čiji rukopis itekako snažno je oblikovao njegov učitelj i prijatelj, mentor Primož Grašič. A onda, tu je i legendarni bubnjar Ratko Divjak, dobitnik Porina za životno djelo te višegodišnji član big benda RTV Slovenije. Ako to nije dovoljno, onda ću samo napisati grupa Time: Marvin, Živković, Topić, Divjak, Asanović i Božić …svakako jedna sjajna, neponovljiva super grupa, koja je obilježila moje ali i mnoge druge mladenačke godine, svojim jedinim, nepobitno jedinstvenim prvim albumom Time. Treći član ovog trija je američki aranžer, skladatelj i pijanista Joe Kaplowitz, čija svirka crno – bijelih tipki popunjava ama baš i najmanju rupicu ako to mogu tako kazati.
Albumom Phantom's Whisper odzvanjaju poznati jazz standardi koje ovaj trio nadahnuto izvodi i tako pokušava slušateljstvu isporučiti doista impozantnu količinu zvuka, koji će vas osvojiti, čak i ako niste neki poklonik ovog glazbenog stila. Naime, glazbenici bez imalo zadrške, potpuno se predaju u svojoj izuzetno impresivnoj prezentaciji.
Sam Bruno je radio sa brojnim domaćim i stranim glazbenicima, različitih orijentacija a on sam ne krije svoju strast prema old school jazz-u (be bop, mainstream jazz) te fusion jazz – rock izričaju. S druge pak strane Bruno ne skriva da je njegova prva ljubav rock, a kako su godine prolazile, njegova težnja i želja za progradacijom odvela ga je u jazz vode. Bez ikakve sumnje tada se pokazalo, koliku glazbenu širinu i interes ima ovaj mladi, izuzetni riječki glazbenik, gitarista.
Što se tiče ponuđenih devet kompozicija, od prve do zadnje na prvom mjestu je sjajna instrumentalna virtuoznost, snalažljivost, sklonost iznenadnoj improvizaciji i stilistička dotjeranost kompletnog albuma.
Diskografska kuća Dallas Records neće imati neku značajniju financijsku korist od ovog albuma, ali vjerujem da su snimili i objavili album Phantom's Whisper Brune Mičetić Trija zbog te neporecive kvalitete, snažnog instrumentalnog izričaja i besprijekorne produkcije.
Svi mi jako dobro znamo da se od jazza baš kao ni bluesa ne može živjeti. Stoga, istinska velika potpora UPRAVO toj činjenici da se objavljuje glazba koja nema veliki komercijalni učinak. Nasuprot svemu ovome, uvjeren sam da će barem jedan dio publike posegnuti za ovim albumom. I to će biti znak da su učinili pravu stvar. Zašto? Potražite i sami ovaj album i uvjerite se osobno o čemu se tu radi. Na kraju što još napisati, osim, biti ćete svakako ugodno iznenađeni!
Mladen Lončar - Mike
/
