Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Prosinac 2019
Format Albumi
Vrsta Pop rock / Contemporary Pop/Rock
Dodano Srijeda, 12 Veljača 2020
Žanr Pop-Rock
Length 42:00
Broj diskova 1
Edition date Prosinac 2019
Država Hrvatska
Etiketa Croatia Records
Edition details Datum objave: 19. prosinca 2019.
Tags Croatia Records Bang Bang Hrvoje Prskalo

Review

Četiri i pol godine nakon nastupnog albuma "Bez obzira na sve", bez žurbe, ali ne i bez predanog rada na novim pjesmama, zagrebački pop/rock (nerijetko se uz žanrovsku im etiketu dodaje i prefiks retro) sastav Bang Bang napokon nam je isporučio novu zbirku. Spretnim poigravanjem slovima dobiven naziv "Mol. 2" objedinjuje deset pjesama među kojima po oprobanom i uspješnom receptu kolo vode najavni singlovi dovoljno jasni i glasni da cjelina funkcionira gotovo kao mali best of aktualnog bendovog trenutka. A dodat ću odmah: u ovom slučaju (samo)zadovoljno mogu zaključiti i da su se stvari razvile točno onako kako sam se nadao dok sam svojedobno ispisivao zadnje retke recenzije njihova prvijenca.

Jer, ako je "Bez obzira na sve" bio korektan, solidan komad pop-rock poetike benda ozbiljno uronjenog u posao, ali još neodlučnog koliko daleko mogu ispaliti svoje potencijale, "Mol. 2" je hrabriji, slobodniji, bogatiji, a ni na trenutak raskalašen i kontroli otet zbir pjesama načitanih tekstura, zavodljive dinamike i naglašenog pop senzibiliteta, kojima čak i mane uglavnom rade u korist.

Kad sam već daleke 2015., kako sam već natuknuo, baš zaključne tri pjesme s nastupnog albuma odabrao kao svojevrsnu garanciju da se ispod tada prostrte površine krije mnogo više nego što su nam to sugerirali tadašnji hitovi poput "Imam" (čija mi je tek ogoljenija piano-verzija, postavljena kao epilog albuma, jasnije namignula u pravom smjeru) i "Nešto me pogodilo", imao sam u vidu vrlo spretno, manirizmima bježeće poigravanje i balansiranje tog retro elementa u poetici autora i gitarista Hrvoja Prskala sa suvremenim recepturama baždarenim na pomirištima popa i rocka, te snažan, sugestivan vokal njegove sada već supruge Lare Antić koji je takvu poetiku zaokružio kao dobitnu kombinaciju. I upravo ta sprega dovela je do toga da "Mol. 2" bude i vol. 2 i ver. 2, pravi upgrade po mjeri benda s ozbiljnim namjerama. Štoviše, Hrvoje se odvažio i na konkretan vokalni doprinos, pa imamo čak dvije pjesme koje su zapravo dueti – uvodnu "Sebi dovoljni" i retro-baladnu "Pismo" – i sve skupa zvuči sasvim fino.

Štoviše, upravo su te dvije pjesme ponajbolji primjeri tog unaprijeđenja zvuka, odnosno, jasnoće i kvalitete. Dok je prva raskošna, gudačima prošarana tema filmske sugestivnosti, druga je naglašenije baladni materijal koji uz gudače i standardni rock instrumentarij koristi i čak ne osobito diskretne sintetičke zahvate, zazvučavši tako otprilike kao da Portishead iz faze drugog albuma pišu pjesmu za film iz serijala o Jamesu Bondu. Hrvojev hrapav vokal pritom je uvjerljiv sugovornik Larinoj pouzdanoj roli, mnogo s(p)retniji nego novi black tattoo prilog Saše Antića u singlu "Kako stoje stvari" koji ponajviše podsjeća na već gotovo zaboravljeni Bang Bangov hit "Nešto me pogodilo", i to na način da me podjednako iritira nečim između nota, određenom dozom napadne predvidljivosti. Je li tome krivo korištenje izlizane "narodne mudrosti" o "dobrim slugama, ali lošim gospodarima" u svom društvenom komentaru ili cijela struktura koja usprkos odličnoj svirci više podsjeća na kakve nižerangirane (trans)žanrovske recepture nego na sve ono što je napajalo ostatak albuma, nisam siguran, ali u krajnoj liniji nije ni bitno jer u svom društvu pjesama sve ipak sjeda na svoje mjesto.

A ostatak albuma vješto meandrira između naglašenije plesnih, funku otvorenih zgoditaka poput "Superstar" ili srodne joj "Papar i sol" (koliko me god potonja stihovima, da 'prostite, podsjetila na onu davnu Magazinovu poskočicu s Amerom, Rusom, korovom i hibiskusom) i patinastim rockom ozračenih reskih komada poput "Pijanih i zaljubljenih" ili "Malo lažnog sjaja", pri čemu jedno mjesto i ovoga puta pripada obradi. Nakon "Starog vrtuljka" Arsena Dedića koji se na prvijencu sretno uklopio u tanki paučinasti prekrivač, obrada Lauferovih "Pustinja" na "Mol. 2" zvuči kao da ju je Urban pisao za svoju "Otrovnu kišu", a Bang Bang na takvu matricu nadodao tečnost po vlastitoj recepturi. Sve te pjesme same po sebi (osim možda "Pisma" i "Sebi dovoljni", možda i "Malo lažnog sjaja") možda ne bi bile toliko upečatljive, ali posložene u jednu zbirku svjedoče bend u punom naletu. Bang Bang danas svakako opravdavaju svoga sada već pet godina starog Porina za najboljeg novog izvođača, svojim drugim albumom pokazujući sposobnost sigurne plovidbe srednjom strujom. Ta se sposobnost pritom ne oslanja na ziheraško držanje starih lekcija, već na pametno naizmjenično pogledavanje u retrovizor i u obzor, bez straha od oštrih zavoja i putem otkrivenih rukavaca.

 

Toni Matošin

Hits 413
Bez obzira na sve « Bez obzira na sve Bang Bang Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42