Životopisi

{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2010/patti/patti.jpg, images/SGKolumne/2010/patti/pattim.jpg, Patti Smith, Center}

Jedna od stvari koje čine život vrijednim je inspiracija koju ti drugi daju, Patti Smith

Ova kultna pjesnikinja i pionirka punka, smatra se jednom od najosebujnijih i najraznolikijih umjetnika u povijesti suvremene umjetnosti.
Patti Smith je rođena u Chicagou 1946. godine, odrastala je u New Jerseyu, a 1967 godine odlazi u New York s namjerom da postane glazbenica. Odgojena je u religijskom duhu kao kćer Jehovinih svjedoka, ali je organiziranu religiju napustila već u adolescentskoj dobi. Svoje religiozno iskustvo opisala je u hitu Van Morrisona Gloria, započinjući pjesmu recitacijom Isus je umro zbog nečijih grijeha, ali ne mojih.

Sve je započelo nakon što je upoznala fotografa Roberta Mapplethorpea koji je snimio fotografiju za prvi LP njene grupe Patti Smith Group. Opčinjen Pattinom karizmatičnom pojavom, odlučuje se na financiranje njezinog prvog singla Hey Joe/Piss Factory iz 1974. godine, kojeg mnogi kritičari smatraju izvorom ranog punka.

{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2010/patti/patti1.jpg, images/SGKolumne/2010/patti/patti1m.jpg, Patti Smith i Robert Mapplethorpe, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

Nakon što je 1969. godine nakratko napustila New York i otišla u Pariz kako bi radila performanse, vraća se i priključuje članovima projekta St. Mark’s Poetry, te s njima nastupa po različitim klubovima recitirajući vlastitu poeziju, slikajući i izvodeći performanse. U tom su periodu u suradnji s Allenom Lanierom iz Blue Oyster Culta nastale pjesme Debbie Denise koja je kasnije postala njena In Remembrance of Debbie Denise, Career of Evil, Fire of Unknown Origin, The Revenge of Vera Gemini i Shooting Shark.

Osim poezijom i slikarstom 70-tih godina Patti se bavila i rock novinarstvom te su neki od njenih članaka objavljeni u časopisu Creem. Patti je često spominjala upravo Arthura Rimbadua, fransuskog pjesnika, koji joj je postao velika inspiracija za pronalazak njezinog, vlastitog načina izražavanja.

Horses, 1974.

{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2010/patti/pattih.jpg, images/SGKolumne/2010/patti/pattihm.jpg, Patti Smith - Horses, Left} Prvi album Horses, koji je producirao John Cale, izlazi 1974 godine, a karakterizira ga izmiješani punk i rock izričaj sa recitiranom poezijom. Na albumu se, između ostalih nalaze i pjesme Jesus died for somebody’s sins, but not mine i Gloria, koje otkrivaju tipičnu „beat“ poeziju u stihovima.

Iako su, njezinu glazbu već tada etiketirali kao ”punk”, Patti se konstantno bunila protiv toga, naglašavajući kako su na nju utjecali umjetnici kao što Puccini, Coltraine, Mick Jagger, Doorsi i drugi koji su se međusobno razlikovali po svojim glazbenim stilovima.

Drugi album, Radio Ethiopia, ide korak dalje u razbijanju dotadašnjeg rock formata uspostavljajući jedan drugi – vokalni manirizam Patti Smith. Zvuk je bio puno siroviji od onoga na prvom albumu, a publika ga nije prihvatila jednako uspješno kao prvi.

{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2010/patti/patti2.jpg, images/SGKolumne/2010/patti/patti2m.jpg, Patti Smith u živo s početka karijere, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

Scenske nastupe Patti Smith obilježavali su ogromna snaga i energija, a jednom prilikom je uslijed koncerta zadobila tešku povredu vrata nakon pada s pozornice na Floridi 1977. godine
Zbog ozljeda je uslijedila dvogodišnja pauza, nakon koje je snimila još dva albuma do kraja 70-ih.

Oporavak provodi pišući svoju tad već četvrtu knjigu poezije koja izlazi kada i izrazito uspješan album Easter (1978) s kojim su prvi put došli na Top 20 LP i na kojemu se se našle skladbe Babelogue i Rock and roll Niger u kojoj Patti progovara o otporu prema konformističkim normama i malograđanstvu. Bruce Springsteen i Patti Smith se tada pojavljuju kao autorski dvojac u planetarnom hitu Because The Night, koji je dosegao 3. mjesto na Billboard-ovoj listi 100 najboljih 1978.

Godinu poslije, Patti snima četvrti album Wave u kojem se primjećuju donekle religiozni i romantični stihovi, možda najbolje oslikani u pjesmi Frederick, posvećenoj njezinom suprugu Fred „Sonic“ Smithu, bivšem gitaristi kultnog benda MC5.
Nakon toga slijedi povlačanje sa scene, a njezin povratnički album Dream Of Life dolazi skoro desetljeće kasnije i 1988. godine donosi pjesmu People Have the Power koju će 2004. godine Bruce Springsteen koristiti u Vote for Change, seriji koncerata za promjenu Busheve administracije.

Ubrzo Patti slijedi teško razdoblje kada biva biva suočena sa nizom smrću najbližih ljudi. Prvo je slijedila smrt Roberta Mapplethorpa, fotografa koji ju je učinio vječnom i kojemu je 1995 posvetila knjigu The Coral Sea, a godinu poslije i klavijaturiste Richarda Sohla. Pravu tragediju preživjela je krajem 1994. godine kada joj u mjesec dana umiru i suprug Fred, a ubrzo i mlađi brat Todd.
Nakon svega Patti se vraća u New York te se uskoro, na nagovor bliskih prijatelja vraća na scenu. Konačno krajem 1995. godine kreće na kraću turneju s Bobom Dylanom, da bi sljedeće godine došao i potresno osoban album Gone Again. Među svih bliskim osobama s kojima se opraštala u tim stihovima, pjesmu About the Boy posvetila je Kurtu Cobainu.

{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2010/patti/patti3.jpg, images/SGKolumne/2010/patti/patti3m.jpg, Patti Smith, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

Album Peace & Noise izlazi 1997, a Gung Ho tri godine kasnije. U njima govori o temama kao što su AIDS, rat u Vijetnamu i američki robovlasnički sistem. U tom periodu je objavljena i zbirka njezine poezije i bilješki Patti Smith Complete: Lyrics, Reflections & Notes for the Future. Još jedna kolekcija, ovaj put glazbena, izlazi 2002. godine na kompilaciji Lust gdje se nalazi i obrada Princeove When the Doves Cry. Dvije godine kasnije izlazi Trampin’, album na kojem se ističe anti-ratna poezija i određeni hommage zvuku americane.

Paralelno uz glazbenu i književnu razvijala se i njena karijera likovne umjetnice, pa je tako 2002. godine postavljena njena samostalna izložba u Andy Warhol muzeju u Pittsburghu.
2005. godine održan je koncert u Londonu na kojem je prvi put u cijelosti u živo odsviran album Horses, a 2007. objavljuje Twelve, album s 12 obrada među kojima su Hendrixova Are You Experienced i Nirvanina Smells Like Teen Spirit. Album The Coral Sea, na kojemu recitira poeziju iz istoimene knjige, objavila je 2008 godine

{mosthumbviewer: images/SGKolumne/2010/patti/patti4.jpg, images/SGKolumne/2010/patti/patti4m.jpg, Patti Smith, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

„Tko ne bi htio da ga zovu ‘kumom punka’. Kada sam bila mlađa, zvali su me ‘kraljica punka’, ali sam sada malo stara za to pa me zovu kumom“ - duhovito je prokomentirala Patti naziv koji su joj dodjelili kritičari.

Za svoj je rad Patti primila mnoga priznanja, pa je tako 2004. godine na ljestvici 100 Greatest Artists of All Time zaposjela 47. mjesto, a već sljedeće godine imenovana je za Commander of the Ordre des Arts od strane francuskog ministra kulture koji joj je uručio i zahvalu Arthur Rimbaud zbog njenog utjecaja na rock glazbu.

Dokumentarni film "Dream Of Life". 2008.

Kada ju je 2007. godine Zack De La Rocha (Rage Against The Machine) uveo u Rock and Roll Hall of Fame, priznanje je posvetila pokojnom suprugu Fred Smithu. Svečanost je završila pjesmom I Wanna Be Your Dog koju je izvela zajedno s grupom R.E.M.

{mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2009/04/11/pattid.jpg, images/SGrecenzije/2009/04/11/pattidm.jpg, Steven Sebring - Patti Smith: Dream Of Life, Left}Na svečanosti Rowan Commencement 2008. godine Smith je uručen doktorat za doprinos popularnoj kulturi. Iste godine Steven Sebring, poznatiji kao rock i modni fotograf, završio je snimanje dokumentarnog filma Patti Smith: Dream of Life. Snimanje filma 16-milimetarskom kamerom o njenom životu trajalo je 12 godina, a neke su priče samo usput spomenute.

Svojim djelovanjem inspiriala je mnoge priznate umjetnike poput Shirely Manson, U2, Sonic Youth, Pearl Jama, Juliette, koji se i danas pozivaju na njen utjecaj. Tako je i Michael Stipe priznao kako je njen album Horses ostavio veliki trag na njemu kada je imao 15 godina. Nakon uzastopnog preslušavanja albuma odlučio je osnovati vlastiti band, ne znajući da će jednog dana on i Patti postati prijatelji te da će pjevati prateće vokale na njenim pjesmama Last Call i Glitter in Their Eyes.

{shadowboxwtw2}Njezino Veličanstvo Patti Smith{/shadowboxwtw2}Patti je imala je snažnu karizmu koju je koristila za izražavnje svoji stavova, emocija, političkih opredjeljenja i bijesa koji se u njoj rađao zbog nepravdi koje su se događale širom svijeta. Svojom je poezijom, a kasnije i glazbom pokušavala utjecati na svijest ljudi kako bi počeli razmišljati o ljudskim pravima, zaštiti okoliša, političkom aktivizmu.

Narod ima moć iskupiti rad budala, rekla je Patti Smith, govoreći jasno što misli o ustaljenoj predstavnićkoj demokraciji.

Zbog bogatog umjetničkog opusa teško je sažeti sve o ovoj umjetnici androgenog izgleda, koja je utjecala na mnoge, napisala stotine pjesama i naslikala veliki broj slika. U svojoj glazbi uspjela je spojiti sexualno i spiritualno, hrabro iznositi svoja mišljenja i buniti se protiv vladajućeg poredka, postići genijalnost u bilo kojem umjetničkom izričaju i sa svojim snažnim nastupima, energijom i istinskim duhom rock n rolla, doseći kultni status i postići originalnost koju je nemoguće imitirati.

Studijski albumi

• Horses (1975)
• Radio Ethiopia (1976)
• Easter (1978)
• Wave (1979)
• Dream of Life (1988)
• Gone Again (1996)
• Peace and Noise (1997)
• Gung Ho (2000)
• Trampin' (2004)
• Twelve (2007)

• Horses/Horses (2005)
• The Coral Sea (2008)

• The Patti Smith Masters (1996)
• Land (2002)
• iTunes Originals (2008)

• Hey Joe / Piss Factory (1974)
• Hey Joe / Radio Ethiopia (1977)
• Set Free (1978)

• Seventh Heaven (1972)
• Early Morning Dream (1972)
• Witt (1973)
• Ha! Ha! Houdini! (1977)
• Babel (1978)
• Woolgathering (1992)
• Early Work (1994)
• The Coral Sea (1996)
• Patti Smith Complete (1998)
• Strange Messenger (2003)
• Auguries of Innocence (2005)
• Poems (Vintage Classics) by William Blake (Edited by and with introduction by Patti Smith (2007) )
• Land 250 (2008)
• Trois (2008)
• Just Kids (2010)