{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/don/don%20caballero.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2008/11/don/don%20caballerom.jpg, Don Caballero, Left} Pišući prije par tjedana recenziju Don Caballerovog posljednjeg albuma Punkgasm, tekst sam završio najavom koncerta u KSET-u i s visećim pitanjem – „jesu li ovi očevi tzv. math rocka i dalje sposobni napraviti odličan koncert?“ Kao netko ko je bend otkrio relativno kasno i kome se posljednji album, unatoč stilskim razlikama i pristupačnijem zvuku u odnosu na njihove ranije albume, poprilično svidio, tog utorka 28.10. zaputio sam se u KSET pun znatiželje, ali i prikrivenog optimizma.
Bend je nastupao samostalno, bez ikakve predgrupe, što mi je bila malo čudna odluka unatoč tome što sam znao da Don Cab. na ovoj turneji nastupa samostalno. Kažem čudna jer je prava šteta da ponekom domaćem bend sličnog zvuka (Don"t mess with Texas, Moraines ili pak zvukovno možda najbliži Šta Ima?) nije dana prilika da svoj rad predstave publici. Kako nisam siguran je li izostanak predgrupe rezultat propusta organizatora ili pak želja samih Don Cab. ovo neću uzeti kao veliki nedostatak. KSET je bio pristojno popunjen s obzirom da Don Caballero i nisu bend koji kod nas može puniti neke velike prostore.
Činjenica da je koncert kasnio dobrih 40-ak min nije me uspjela naživcirati jer je to više praksa nego iznimka na domaćim koncertima, a i sam bend se na početku ispričao za kašnjenje spominjući određene probleme na hrvatskoj granici. „U redu“, pomislio sam, „sve su to sitnice, sada se mogu prepustiti uživanju u koncertu.“
Uslijedili su prvi riffovi iz gitara Don Caballera, Daemon Che je sjeo za bubnjeve i poliritmično-hipnotička predstava je mogla početi. Bend je svirao nezamislivim intenzitetom i publiku uvlačio u svoje pjesme ispunjene čudnim izmjenama ritma i atmosfere. Publika je svaku pjesmu popratila gromoglasnim pljeskom i činilo se da i članovi benda uživaju u svakom trenutku ovog nastupa...STOP!
...približno tako sam želio pisati izvještaj s ovog koncerta. Međutim, realna situacija te večeri u KSET-u je bila miljama daleko od mojih očekivanja. Uistinu, koncert je počeo prvim riffovima s Punkgasma na koje se ubrzo nadovezalo vrlo dobro bubnjanje Daemona Chea, ali poliritmična-math-rock predstava je svirala u nekom drugom filmu. Zvuk je na početku bio prilično zadovoljavajući, ali već onda se nazreo problem koji će postati i destruktivni element ovog koncerta, a to je GLASNOĆA. Odmah na početku mi se učinilo da je tonac pretjerao sa glasnoćom, ali nadao sam se da je to samo stvar početnog dojma i slušne prilagodbe. Stvar je zapravo postajala sve gora kako je koncert odmicao, tako da je oko sredine koncerta zvuk postao organski nepodnošljivo glasan i bass tonovi su se distorzirali u izobličenu bestijalnu buku koja bi i pasioniranom ljubitelju noise rocka izmamio bolnu grimasu na lice (kasnije sam načuo da je u pitanju bio neki tehnički problem mix pulta). Doista ne volim kada u izvještaju pišem o zvuku, umjesto o pravim dojmovima s koncerta, ali u ovom slučaju zvuk je bio glavni i osnovni uzrok upropaštavanja potencialno odlične koncertne večeri. Ni zbunjeni pogledi članova benda, a ni iziritirana lica publike usmjerena prema toncu nisu urodila nekim plodom. Problemi s izobličenjem dubokih bass tonova se uspio riješiti nakon 2 pjesme, ali ne i glasnoća što je određeni dio ljudi otjeralo na kraj omanje dvorane KSET-a u nadi da će barem djelomično spasiti vlastiti sluh. Ja sam osobno donekle kompenzirao glasnoću poznatom tehnikom „komadići maramice u ušima“ koji su me nekim manjim dijelom zaštitili od napada iz pojačala. Najčudnije u čitavoj priči jest činjenica da je većinu koncerta zvuk bio čist i Don Caballero su zvučali gotovo identično studijskim snimkama tako da je sve govorilo da je zvuk bio dobro složen i pripremljen, no što je u međuvremenu krenulo po zlu i je li tonac netko problematičnog sluha, ostaje mi misterija.
Nažalost, niti drugi elementi koncerta nisu bili na očekivanoj razini kao posredna ili neposredna posljedica već spomenutih problema sa zvukom. Kao prvo, bend činjenici što je svirački profesionalno odradio koncert, nije djelovao nimalo zainteresirano ni raspoloženo. Bubnjar i frontmen Daemon Che je nešto mrmljao između svake pjesme i isprobavao svoj ironični pissed-off humor na publici, ali niti je dobivao neku reakciju od publike niti je pomagalo i onako već zamrloj atmosferi. Uz sve to bend je iz radio između svake pjesme pauze od 2-3 min, šetuckajući se po bini, zakucavajući bubnjeve u pod(?) ili neuspješno tražeći led od organizatora valjda kao rezultat nepodnošljive vrućine na bini(?) što je dodatno uništavalo fluentnost nastupa. Sve to zajedno je stvaralo jednu lošu atmosferu gdje su i bend i publika jedva čekali da koncert završi. Moji pokušaji da uživam berem u favoritima sa posljednjeg albuma (koji su činili većinu setliste) propadali su što zbog zvuka, što zbog prilične nezainteresiranosti publike.
Bend je nakon nešto više od sat vremena napustio binu, da bi se, više reda radi vratio na bis s jednom stvari iza koje se više nisu vraćali. Samostalni koncert od sat i petnaest minuta rijetko koga može uveseliti, no u ovom kontekstu nisam ni siguran je li kratkoća nastupa bila negativna stvar.
Ukupni dojam nakon koncerta bio je „Veliko šteta“, jer očekivalo se mnogo više od ovog benda, a nakon ovog koncerta teško je očekivati da ćemo ih ponovno vidjeti u Hrvatskoj. Iza ovog koncerta teško da bi se itko mogao suprostaviti „zlim“ kritičarima grupe koji su tvrdili da se Don Caballero trebao već odavno raspasti.
