Bila je srijeda, trinaest listopad i kiša je pljuštala po 73 tisuće glava na stadionu Shea gdje su prije desetljeće i nešto sitnog The Beatles izazvali jednu drugu vrstu histerije.
Gospodin Vinyl, usputni menadžer, ih najavljuje, a The Clash odmah okida u London Calling uz popriličnu huku iz publike, koja oscilira kroz snimku koja je u klasi bootlega skoro pa prve kategorije. Strummer je cinično raspoložen pa provocira publiku sa prijedlogom kemijskih eksperimentima nad njihovih cijenjenih 73 tisuće glava.
Paul Simonon probrlja nabrzinu kroz Guns of Brixton, a Mick Jones pjeva na Police On My Back od Eddy Granta i Train In Vain od Micka Jonesa. Dakle, standardno.
{mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2008/10/26/clash.jpg, images/SGrecenzije/2008/10/26/clashm.jpg, The Clash, Center}
(Klikni na sliku za uvećani prikaz)
Nešto poslije ove turneje bubnjar Headon izlazi iz benda jerbo je više volio iglu i dop i to biva kraj najbolje postave najboljeg benda svih vremena.
1983. odlazi i Mick Jones i tu je, de facto, kraj svega. The Clash postoji samo još jedan album kojemu je vrijednost opasno bliska imenu Cut The Crap.
Snimka koncerta je navodno nađena u Strummerovoj kući poslije njegove smrti 2002. godine; malo je upicanjena i ovih dana izbačena na police. Pošto nije uopće pankerski diskove kupiti, osim ako niste panker sa solidnim primanjima, ovo ćete vjerojatno mazuti sa neta. I neće vam biti žao.
Police On My Back - Audio
01. Kosmo Vinyl Introduction
02. London Calling
03. Police On My Back
04. Guns of Brixton
05. Tommy Gun
06. The Magnificent Seven
07. Armagideon Time
08. The Magnificent Seven (Return)
09. Rock the Casbah
10. Train in Vain
11. Career Opportunities
12. Spanish Bombs
13. Clampdown
14. English Civil War
15. Should I Stay Or Should I Go
16. I Fought the Law
(Epic / Menart)