Live At Route 66

Review

Ova sjajna ekipa sigurna je garancija za odličnu svirku, za vrhuhsku zabavu i, vjerujem, stvaranje odlične atmosfere, kakva treba biti za snimanje albuma uživo! Stoga, svi vi koji volite modernu glazbu, 7. prosinca od 20 sati budite u zagrebačkom klubu "Route 66", Paromlinska 47 i dajte svoj obol snimanju, vjerujem, odličnog live albuma "Mićo & Mačke Live At Route 66". To je bila moja preporuka i pozivnica kada je trebalo podržati snimanje ovog albuma, koji je sada, evo, upravo pred vama.

Mićo & Mačke postoje od 1990., iza njih su četiri samostalna albuma koji su, pored ostalih skladbi, iznjedrili poznatu i uvijek rado slušanu uspješnicu Crvena Kristina. No, zbog raznoraznih razloga, što subjektivnih, što objektivnih okolnosti, bend ima određene oscilacije u karijeri. No, nekako se, najviše zahvaljujući frontmenu M. Vujakliji (gitara i vokal), stalno vraćaju i pokušavaju biti dio rock i ostale scene u Hrvata.

Kao pravi i zadrti roker, M. Vujaklija - Mićo jednostavno ne odustaje i stalno pokušava naglasiti kako Crvena Kristina nije njihova najveća i najbolja pjesma. Naime, njihovi albumu donose još odličnih, nadanutih tema koje bez imalo straha može prihvatiti čak i šira publika. Sam album "Live At Route 66" istinski je dokaz da je to baš tako. Pa u čemu je onda problem? Moram to napisati jer doista nije problem u bendu, u glazbi, u glazbenom stvaralaštvu, već u ljudima, prvenstveno glazbenim urednicima, koji bi barem trebali raditi svoj posao i slušati što im šalju izdavačke i promotorske kuće, ali i sami glazbenici. Upravo oni bi to trebali preslušavati i ne dozvoliti da režija sastavlja playliste, popuz kada ide neka pjesma, slobodno možete naviti sat. Smiješno, zar ne?

21. je stoljeće, a mi stalno u eteru slušamo glazbu osamdesetih s plus-minus 20 godina gore ili dolje! Pitam se što je sa sadašnjom, trenutnom glazbenom scenom uopće, a da nije 'kuruza', da nije 'ljiga', da se sve ne trese od 'sitnog veza 'armonike'? Ljudi moji, u što smo se to pretvorili?!

Zašto ovo pišem? Razlog je jednostavan, radi se o prvo mjestu gdje je sniman ovaj live album, Route 66. Već sam taj pojam kod nas izaziva svojevrsnu asocijaciju na odlične pjesme, glazbu općenito, na ono nešto, što je na ovaj ili onaj način obliježilo modernu glazbu 20. i 21. stoljeća. Upravo je Route 66 postao kultno r'n'r mjesto! Njegov prostor.
Omogućuje taj neposredan kontakt s publikom, koja će vam odmah bez izmotavanja dati do znanja radite li pravu stvar ili ne. Vjerujem i znam da zagrebački bend Mićo & Mačke i njihov novi glazbeni uradak u izdanju Chansonfest, bez imalo dvojbe uopće nije imao tih problema.

Kada se radi o našim, hrvatskim izdanjima tu valja biti oprezan, jer nigdje ne znate gdje vas čeka neka gladna horda pametnjakovića da vas zaskoči i oglođe do kostiju. Kako god da postavim stvari uvijek se vraćam na isto, na ono ishodište cijele priče, jer u konačnici sve je to r'n'r. Kada je u pitanju rad ovog zagrebačkog benda onda je to amplitudalna krivulja, što uopće nije čudno, kada se radi o hrvatskoj stvarnosti.

U sadašnjem trenutku, kada se većina stvari svodi na borbu za golu egzistenciju, prosto su nevjerojatne ovakve stvari, da ljudi, glazbenici, izvođači i bendovi snimaju albume. Koje li tragedije... Ono što bi trebalo biti normalno, kod nas je to znanstvena fantastika. Došli smo do razine kada svako novo izdanje normalnog konteksta zvuči nevjerojatno. U poplavi raznih 'humpa-cumpa' pjesmuljaka, kada smo doslovno zatrpani raznim imbecilnim srcedrapateljnim gnjusobama, svaka normalna pjesma i svaki novi, normalni album, poput ovog, pravi je melem za ove naše napaćene uši.

Upravo zato novi live album grupe Mićo & Mačke dolazi u tom kontekstu kako bi ponovno stavio u 'fade out' tu gomilu svaštarenja.
Na Live At Route 66 ponovno se susrećemo s već davno provjerenim sadržajem r'n'r, countryja i rhythm & blues u 'laid- back' formi. Taj i takav sadržaj treba razdrmati i popraviti samodopadnu i učmalu estradnu scenu u Hrvata. Teške riječi padaju, čitam ove rečenice nekoliko puta, možda ne bih trebao ići tako oštro, ali onda postavlja se pitanje, kada će netko dignuti glavu i reći DOSTA! Iz moje perspektive gledanja na te stvari, uvijek kažem: radije 10 ovakvih albuma nego ijedan od onih koji služe za samozadovoljavanje i zadovoljavanje nekih prizemnih potreba.

Bez ikakve sumnje, zadaća svih nas koji se bavimo promocijom bila bi dodatno potencirati stvaralaštvo glazbenika koji se bave modernom glazbom. Tako je i u slučaju benda Mićo & Mačke. Ako i kada se tu čuje, osjeća sound pedesetih i šezdesetih godina, i ako se u toj glazbi osjeća suptilni miks bluesa, rock'n'rolla i countryja uz neprikosnovenu autorsku i prezentacijsku originalnost, uspjeh bi morao biti neizostavan. Ali, svi mi znamo gdje živimo... pa, kao i uvijek kada se radi o hrvatskom glazbenom svijetu, sve ide puno teže i baš ništa nije jednostavno i lako. Osim ako nisi gola ženska na sceni gdje glazba uopće nije bitna. Nije da ne želim vidjeti dobro golo žensko tijelo, ali zar baš uvijek to mora biti primarno a sve ostalo 'background'…? Izgleda da mora. Nažalost, to je naša stvarnost i to je potrebna dugotrajna i iscrpljujuća borba u kojoj bi trebala pobijediti kvaliteta nad svim ostalim. No, poznajući našu društvenu klimu, to bi se moglo lako izjaloviti. I baš zbog svega toga dajem svoju bezuvjetnu podršku zagrebačkoj grupi Mićo & Mačke i njihovoj upornosti na inzistiranju prezentacije glazbe koju najopćenitije tituliramo kao r'n'r.

Na kraju krajeva, pitanje je samo tko će biti snažniji i uporniji. I stoga, zbog sebe, zbog glazbe koju volim i zbog svih vas kojima je dobra glazba u krvi… ovakve albume jednostavno treba podržati. A hoće li sve to imati efekta ovisi o puno čimbenika, a najviše o tome da se što veći broj ljudi ostavi 'ljiga' i počne slušati glazbu, koja počiva na zdravim temeljima. Tu bi trebali prednjačiti mladi, na njima ipak svijet ostaje a naša potpora ovakvim izdanjima mora biti jača i snažnija. Osobno, moja jedina zamjerka ide prema naglo odsječenim rezovima između pjesama, koji malo kvare kompletni ugođaj, možda bi bilo bolje da je priča samo tekla i išla dalje. No, razlog je vjerojatno postojao zašto je to tako, možda neka ovo bude samo neka smjernica za ubuduće!

Vjerujem da svi znate da su brojni poznati hrvatski glazbenici prošli kroz ovaj bend, a ovaj album snimila je sljedeća ekipa:

M.Vujaklija-Mićo - gitara,vokal
Darko Gulić-Gula - gitara
Dubravko Vorih - bas gitara
Jurica Leikauff - klavijature
Davor Trošelj - Pauk - bubanj
Anita Gossain- vokal
Ivica Premelč - saksofon
Zvonimir Bajević - truba
Zdenko Halapir - gitara (gost na pjesmi "Dugo i polako")

"Live At Route 66" bez sumnje je glazbeni uradak koji bez imalo ustručavanja možete uzeti na neki party i bez problema pustiti. Ekipa će se fino zabaviti i rasplesati uz njegov sadržaj. Mićo & Mačke po tko zna koji puta dokazuju da su bend koji će vas svojom vrhunskom svirkom uvijek zabaviti!

Mladen Lončar - Mike