Review
Dvadeset godina poslije smrti njihova frontmena, jedne od najvećih ikona rocka Freddiea Mercurya i četrdeset godina od osnutka benda, Queen je 2011. godine priredio deluxe verzije nekolicine svojih albuma, među kojima je i The Works iz 1984. Iako je na Billboardovoj U.S. ljestvici najboljih albuma dospio tek na 23. mjesto, ovaj album, koji se originalno sastojao od 9 pjesama, ipak je dao neke od nesumnjivo najvećih hitova Queena, poput pjesama Radio GaGa i I Want To Break Free.
U novom, remasteriranom obliku, album se nalazi na 2 CD-a, od kojih je prvi sastavljen od obiju strana nekadašnje originalne ploče, a na drugom se nalaze live verzije, remiksevi i kao posljednja, božićna pjesma Thank God It's Christmas, koja se u originalu nije nalazila na albumu. Za razliku od njegova prethodnika, albuma Hot Space iz 1982., kojim su se Queen okrenuli tada aktualnim glazbenim dance i disco strujama, The Works ih donekle vraća rock korijenima. Iako je do početka 80-ih za Queen bilo nezamislivo korištenje tada sveprisutnih synthesizerskih zvukova, na ovom albumu elektronika je prisutna, no koliko im je takvo eksperimentiranje pomoglo da se vrate na željeni put, nije sigurno. Činjenica da ih je SAD u to doba na neki način „otpisao“, ponukala ih je da se orijentiraju na Europu u cijelosti, ali i rodnu Englesku i ostatak UK-a, što je i sam Mercury potvrdio rekavši kako im je ovaj album pomogao da ponovno utvrde svoj status u Europi.
Album u cijelosti teško da možemo opisati kao jednostavno izvrstan ili s druge strane loš, jer iako sadrži i pjesme poput već spomenutih hitova, isto tako sadrži i pjesme na neki način nedorečene, poput Man On The Prowl koja ritmom neodoljivo podsjeća na Crazy Little Thing Called Love s albuma The Game, objavljenog četiri godine ranije, ali melodijski nije toliko catchy.
Na trenutke energičan, kao primjerice u pjesmi Hammer To Fall, na trenutke pak tugaljiv i nježan (It's A Hard Life), ovaj album možda i nije moguće usporediti s njihovim prethodnim, hit albumima iz 70-ih koji su u to vrijeme donosili nešto novo i originalno, što je Queenu i priskrbilo titulu jednog od najvećih rock bendova, no u vrijeme kada većina novih generacija sluša i obožava lik i djelo Lady Gage, a da nema pojma za klasik s ovog albuma iz kojeg je preuzela svoje umjetničko ime, digitalna re-izdanja albuma poput ovog ne mogu biti loša stvar.
Antonia Drezga
