{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2011/03/majke/1.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2011/03/majke/1m.jpg, Majke u Močvari, Center}

Bare bi mogao ovako do kraja života (zlobnici će reći kako to i nije još tako dugo), a sinoćnji koncert u Močvari pokazao je kako će uvijek postojati kritična masa od nekoliko stotina ljudi koji će popratiti bilo koji projekt Gorana Bareta. Ljudi će doći, zborno otpjevati Budi ponosan, Krvarim od dosade, Mršavi pas, Odvedi me, Vrijeme da se krene, potom će se dobro oznojiti na Mene ne zanima, Ja sam budućnost, A ti još plačeš, Grešnik i to je to, manje više isti recept koji je ostao još tamo od 1998. kada su Majke izdale svoj poslijednji album Put do srca sunca.

U međuvremenu od 2000. - 2006. godine Majke nisu postojale, vratile su se 2007. godine velikim i nezaboravnim koncertom u Tvornici koji je zapravo sušta suprotnost onome što su i tko su Majke danas. Na reunionu pompozno najavljivan album još ni dan danas nije izašao, ali su se zato članovi benda razišli, četiri godine kasnije ostali su Goran Bare i Zoran Čalić na kojima egzistiraju sadašnje Majke.

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2011/03/majke/2.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2011/03/majke/2m.jpg, Majke u Močvari, Center}

Bare je koncert proveo sa krznenom šubarom na glavi, novi imidž pretpostavljam, no manje više to je bilo jedino novo što se sinoć moglo vidjeti od njega. Kakav god da je i kakve god ga priče pratile ja osobno ga nikada nisam vidio da je podbacio na koncertu, pa tako nije ni sinoć. Karizma mu se ne može osporiti.

Oko njega su na stageu neki novi ljudi (da ne kažem klinci) osim naravno Zokija, drugu gitaru svira dečko iz Gatuza (čini mi se) dok su na bas gitari i bubnju neka dva lika sa "kengurkama" na glavi kakve nose basisti Phila Collinsa i E Street Banda, i to se meni ne sviđa, ne mislim pritom isključivo na njihov modni stil nego na činjenicu da svojom pojavom i osmjesima od uha do uha razbijaju rokerski štih Majki.

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2011/03/majke/3.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2011/03/majke/3m.jpg, Majke u Močvari, Center}

Dakle, Bare pjeva o psihodeličnim lutanjima ivicom života sa natruhom suicidalnosti, a basista kao da svira role Joletove Nosi mi se bila boja, zapravo ima tu i moje sujete i nostalgije za starim dobrim Kilmisterom sa onom ogromnom nosinom ispod masne kose, jer to su za mene Majke, a ne likovi sa "kengurkama".

No dobro, svirački bi im bilo teško što zamjeriti, zanat očito znaju. Dečko iz Gatuza sasvim dobro svira gitaru, malo ga nosi želja i adrenalin (podsjeća me pokretima na Toma Morella) pa se na trenutke zanese, ali ne podbacuje. Bare je i ovu postavu benda predstavio kao "najbolje muzičare na svijetu", najavio je novi album Majki odsviravši dvije nove stvari, spominjao je revoluciju priključivši se tako sveopćem trendu prosvjeda u Hrvata i otišao sa stagea nakon nešto više od sat i pol vremena svirke. Zahvalio se publici koja je nakon toga uzaludno čekala bis, ali od bisa ni "b".

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2011/03/majke/4.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2011/03/majke/4m.jpg, Majke u Močvari, Center}

Suma sumarum. Na zapadu ništa novo. Prosječan koncert solidnog benda, koji egzistira između ostalog na činjenici da u Hrvatskoj gotovo i nemaju pravu konkurenciju, scena praktički ne postoji i ovo je najbolje što imamo, novi album uz sva nadanja teško da će donijeti nešto veliko i novo. Majke su za mene ostale u 1998. godini ovo je samo reciklaža već potrošenog proizvoda. Podrugljivo je Bare sinoć piknuo Akija Rahimovskog i Bodaleca, no putem kojim trenutno ide polako gubi pravo na to.