Godinama ‘stara škola’ hrvatskog rapa nije imala adekvatnu mlađu konkurenciju na sceni. Osim nekoliko uspješnih kolektiva i par instant-uspjeha koji su brzo pali u zaborav, ljubitelji ovog žanra nisu došli na svoje sve donedavno, kada su neka nova lica ipak uspjela napraviti iskorak iz svojih kvartova k eteru i široj publici. Jedan od njih je i Steve Mešić, poznatiji pod pseudonimom Ludin, čiji je talent i naporan rad prepoznala diskografska kuća Dallas Records, za koju će, kako nam otkriva, ujesen izdati novi album. Još neimenovani album najavio je singlom ‘Mama’, u kojoj gostuje i mladi Dino Aničić.
Ludin je za SoundGuardian odgovorio na pitanja o karijeri, inspiraciji i nogometu te je, unatoč tome što u svojim tekstovima tematizira svakodnevne životne probleme i nedaće, otkrio svoju duhovitu i pristupačnu stranu.
***
Reperi vrlo često imaju zanimljivu životnu priču iza sebe koja inspirira njihove stihove i glazbu. Tko je, dakle, Steve Mešić i kako je postao Ludin?
Teško je pisati o sebi, hm, tko sam. Steve je dečko iz Zagreba. Uskoro navršavam trideset i jednu, živim trenutno na Knežiji. Kažem, trenutno, jer sam mnogo puta selio i veliki sam radoholičar. Radio sam razne spačke kao srednjoškolac i tada smo u razredu imali neke svoje interne fore kako je sve danas ‘in’. Zafrkavali smo štrebere iz 10. gimnazije, mi iz Nikole Tesle, haha, pa sam tako zaradio nadimak Lud-in – ‘Ludin’.
Promoviraš novi singl ‘Mama’ s nadolazećeg albuma, koju si posvetio svojoj majci. Je li lakše ili teže repati o bliskoj i osobnoj temi i vjeruješ li da se dobre rime mogu složiti i bez prave inspiracije?
Ja sam skoro uvijek inspiriran. Inspiriran sam i kad prelazim cestu. Zato mi je lako raditi muziku, odnosno napisati tekst i rimu. Rijetki su dani kada nema inspiracije, a onda pustim vrijeme da učini svoje, jer nema dobre stvari bez inspiracije. Ovih dana inspirira me posao, iako često nemam vremena zapisati rime. Naime, prije mjesec dana s prijateljem sam pokrenuo posao - otvorili smo catering ‘Špajza’ na Jarunu, tako da za mene ove godine nema odmora.
Tvoj idući album izdat će Dallas Records. Je li cjelokupni studijski tim već poznat i kad možemo očekivati album?
Album "Snove satko sam od ulica" objavio sam prošle godine na MTV Adria kao free download. Uvijek sam htio fizički CD jer je jako puno truda i vremena uloženo u taj materijal. Radio sam godinu dana na tom albumu zajedno s producentom Filipom Tkalčićem, koji je izvršni producent albuma te Armanom Fazlićem iz Sarajeva koji gostuje s dva instrumentala. Izabrao sam deset najboljih stvari, a gosti su poznati: Bojan Jambrošić, Ivana Radovniković, General Woo i mladi Jopa s Kvatrića. Trenutno dogovaram još jednu suradnju s kojom ću najaviti cijeli album. U pripremi je, ali neću vam otkrivati o kome se radi dok se sve ne potvrdi. Na cijeli album sam jako ponosan, a planiram ga izdati ujesen!
Surađivao si s brojnim glazbenicima, od General Woo-a do Nede Parmać. Koja od tih suradnji ti je najdraža?
Svaka suradnja mi je draga na svoj način. Nemam loša iskustva s gostima i sve su to za mene lijepa iskustva.
Kad repaš, je li ti dovoljan dobar beat u pozadini ili ti bolje zvuči kad se sve malo naknadno ‘podeblja’ uživo odsviranim instrumentima?
Više sam za opciju živih instrumenata i jedna od najdražih pjesama mi je upravo ‘Mama’, baš zbog instrumenata. Mislim da ću i ubuduće prakticirati takav stil.
Postoji li, po tvom mišljenju, tabu tema u rapu? Kad mislimo da smo čuli sve, dođe Kanye West i skandalizira dežurne dušebrižnike opscenim temama. Bi li reper trebao s vremena na vrijeme korigirati rječnik ili je on zapravo ‘zaštitni znak’ ove vrste glazbe?
Nema tu zaštitnika. Reperi danas snime dvije pjesme i misle da sve znaju. Reper je kao mladi košarkaš koji misli da, kad zakuca, da zna sve i da više ne treba raditi na sebi. Istina je malo drugačija. Trebaš svaki dan raditi na sebi, čitati, raditi vježbe disanja i repati stalno. Često me reperi pitaju za mišljenje i uvijek kažem da su potrebne godine da sve sjedne na svoje mjesto. To se ne radi preko noći. Ja pjesme ne biram. One se spontano dogode. Ponekad me inspiriraju klošari na ulici, a ponekad noć u osami.
A što se tiče tabu tema, u rapu nema granica. Svakodnevno izlaze nove stvari – nekad prođe najjednostavnija pjesma, a nekad publika traži više. Treba znati pogoditi trenutak. Nikad, zapravo, ne znaš, jer granice ne postoje…
Navodno si prodao automobil kako bi napravio svoj prvi album. Tko je bio ‘žrtva’ i tko je sada tvoj ljubimac na četiri kotača?
Da, haha, neke žrtve moraju pasti. Kod mene je to bila Opel Astra! Sad vozim mali gradski auto Opel Agilu, a najčešće skuter s kojim radim i obavljam sve što mogu po gradskim gužvama.
S kojim svjetski poznatim reperom te najčešće uspoređuju, glazbeno i fizički? Pomalo podsjećaš na Eminema.
Definitivno s Eminemom, da! Sad kako sam smršavio, pogotovo. Ne bunim se, Eminem je reper i pol, ali ljudi se bune, on je sličan meni, haha!
Primjetio sam da si veliki navijač hrvatske repke. Kako je, po tebi, ona odigrala ovo Svjetsko prvenstvo i koga si simpatizirao u nastavku natjecanja?
Trebao sam snimiti himnu za njih, napisao sam tekst, no nisam imao pravi beat. Na kraju mi nije bilo žao, jer je more himni izašlo povodom ovog Svjetskog prvenstva. Žao mi je što Eduardo nije igrao. Falilo je malo više srca u svemu tome. Osim Hrvatske, simpatizirao sam Vahu i njegov Azerbajdžan!
