Oração Para Amanhã (Prayer For Tomorrow)

Review

Za svoj novi CD američki pijanist Roger Davidson snimio je nove vlastite skladbe kojima ukazuje na svoju strast prem brazilskoj glazbi. Jazz, kojem se posvetio prije četvrt stoljeća, nakon karijere u klasičnoj glazbi, i razne inačice brazilske glazbe već desetljećima idu ruku pod ruku tako da to nije ništa novo, ali svježina, maštovitost i prpošnost njegovog pristupa takvom spajanju zavređuju dokumentiranje na diskografskom izdanju.

Album je snimio sa svojim novim triom u kojem su mu glazbeni partneri kontrabasist Eduardo Belo i bubnjar Adriano Santos. Naravno radi se o Brazilcima, što ovaj amalgam čini još uvjerljivijim. U nekim izvedbama pridružuje se Hendrix Meurkens, Nijemac s njujorškom adresom koji svira vibrafon ili usnu harmoniku. Upravo njegov istup s usnom harmonikom pobuđuje sjećanja na legendarnog Tootsa Thielemansa i njegove nezaboravne suradnje s brazilskim glazbenicima.

Na CD su uvrštene snimke što su ih ostvarili tijekom svibnja i listopada 2016. u njujorškom Zinc Baru, Davidsonovom omiljenom prostoru koji je specijaliziran upravo za ovakvu glazbu. Nakon što je snimio više od dvadeset albuma kao vođa sastava, iskustvo i rutina nisu upitni, ali pitanje je kako kresnuti iskru za još jednu nadahnutu svirku. Davidson zna kako se to radi. Naime prepušta se onome što najviše voli i zato se, od reda lirične izvedbe na ovom albumu, doimaju ležernima, zaigranima, bez ikakvih komplikacija, za dušu. Kao da vidimo glazbenike kako se smješkaju svirajući.

Davor Hrvoj