Krankšvester je jedan od izvođača ovogodišnjeg izdanja Rocklive festivala. Poznati po duhovitim i upečatljivim
rimama, otkrili su nam kakva se glazbena podloga zapravo krije iza njih, odnosno kojih je sedam albuma bilo presudno za njihov rad.
Nine Inch Nails - "Downward Spiral" (1994.)
Teško mi je pronaći album koji je snažnije utjecao na mene. Nikad nisam bio fan samo jednog žanra, a ovo je zvučalo kao kompilacija svega što volim. Nešto kao soundtrack "Judgement Nighta", ali zbijeno u jedan bend. Uglavnom, obožavao sam i dalje obožavam taj, da se izrazim kurtonski, stilski eklekticizam. I dan danas kradem s ovog albuma.
Rage Against The Machine - "Evil Empire" (1996.)
Prvi Rage je ujedno bio i prvi CD koji sam kupio, ali tek me njihov drugi album stvarno razvalio. Ne samo da su tekstovi bili neusporedivo bolji nego mi je i glazbeno bio daleko zanimljiviji. Ukratko, nemo'š se jebat s tom kombinacijom savršeno artikulirane poruke i odličnog omjera metala i rapa.
A Tribe Called Quest - "The Low End Theory" (1991.)
Prvi rap album koji sam poslušao bio je "Tougher Than Leather", ali što se hip-hop produkcije tiče, "The Low End Theory" mi je Biblija. Ne kažem da ću pokušavati imitirati taj zvuk, ali pristup produkciji - definitivno. Taj minimalizam, savršen izbor semplova, opiranje trendovskim i žanrovskim općim mjestima i činjenica da ni nakon 26 godina ne zvuči ništa manje svježe nego na dan kad je izašao - to je sve što želiš od svog albuma.
Kanye West - "My Beautiful Dark Twisted Fantasy" (2010.)
Ovo mi je odmah po izlasku postao jedan od deset najboljih rap albuma svih vremena. Da nema "Who Will Survive in America", radilo bi se o albumu od jedanaest savršenih pjesama. A pristup je ono što bih i sam radio... Da je vremena i para. Dakle, lik je skupio sve žive suradnike, potrpao ih u studio i napravio najbolji album u karijeri.
Radiohead - "OK Computer" (1997.)
5. Radiohead - OK Computer (1997)
Radiohead sam "otkrio" tek sredinom dvadesetih i to nakon duljeg perioda apsolutne antipatije prema glasu Thoma Yorkea. Međutim, jednom kad su me zarazili, ne mogu ni početi opisivati koliko je ono što sam čuo na njihovim albumima utjecalo na način na koji radim glazbu, pišem tekstove ili pristupam temama ili konceptu albuma. Genijalci.
Michael Jackson - "Bad" (1987.)
Obožavam pop i prilično sam siguran da je ovo bio prvi pop album koji sam kao klinac onako iskreno zavolio i koji je, barem mislim da je tako, oblikovao moj pop senzibilitet. Uglavnom, kad smo kretali sa Švesterom, ideja je bila da kompletno odjebemo sve te underground bolesti od kojih smo patili i snimimo pop album koji nikad nećeš čuti na radiju ili TV-u. I dalje su samo rijetki znali za nas, ali napokon sam ostvario svoj dječački san i napravio pop album.
Snoop Doggy Dogg - "Doggystyle" (1993.)
Na ovom mjestu je vrlo lako mogao biti i "Death Certificate", "Revolver", "Ill Communication", "Grinderman", "Enter the Wu-Tang (36 Chambers)", "Whatever People Say I Am, That's What I'm Not", "The Fat of the Land", "Same As it Ever Was", "Odelay", "Temples of Boom", "Nevermind", "Illadelph Halflife", "Dummy", "Original Gangster", "Recipe for Hate", "Vrućina gradskog asfalta", "Ping-Pong (Umjetnost zdravog đira)", bilo što od Avdića ili prvi od Dvornika. Sve su to albumi koji su utjecali na mene i s kojih i dan danas kradem. Međutim, "Doggystyle" mi je oduvijek bio savršeno zabavan. Nema ustupaka, a opet je tako mainstream. Uz sve to, jedan od rijetkih albuma čije tekstove znam napamet.