Prošle subote na nedjelju „Vintage“ je zabavljao bend „Ljetno Kino“, predvođen legendarnim Maxom Juričićem, bivšim gitaristom grupa „Film“, „Azra“ (ali kratko), „Vještica“, „Šo!Mazgoon“ i „Plesača sporog stepa“. Koncert je najavljen kao „donošenje vala ljeta u zimski Zagreb i izravan poziv na ples“, što je u biti na veliko veselje nazočnih i ostvario.

Grupu „Ljetno kino“ čine: Max Juričić (vokal, ukulele), Vlade Matulić (klarinet, vokal), Filip Petković (bubanj, vokal), Luka Abrus (klavir, udaraljke) i Josip Konfic (ksilofon-marimba). Osnovani su 2009. godine, krenuli iz Postira s Brača, nastavili s koncertima i zabavama po jadranskim otocima, svirali na otvaranju filmskog festivala u Cannesu te na velikim glazbenim festivalima INmusic i Exit, a česti su gosti u „Vintage-u“. U najavi na stranicama „Vintage-a“ pisalo je da koncert počinje u 23:30 i da traje do 5:00 ujutro.

Koncert su započeli u pjesmom „Plesač sporog stepa“ skladbom Maxa Jurčića, koji je tijekom pjesme veselo pozdravio nazočne. Nakon toga su izveli „Land Down Under“, zanimljivu obradu pjesme grupe „Men At Work“, koja je u ovoj poluakustičnoj izvedbi prihvatljivo i dobro. Uslijedila je pjesma „Zlato“ s prvog albuma grupe „Vještice“. U ovoj je grupi Max pjevao, skladao i svirao gitaru, tako da je zvučala prilično autentično, te su nastavili s pjesmom „Totalno drukčiji od drugih“ - najvećim hitom s istoga albuma. Nakon toga svirali su skladbu „U mojoj ulici“, pjesmu Kuzme i Shake Zulu, koju je pjevao je Vlade Matelić (klarinetist), ali i publika skupa s njima. Svirali su pjesmu „Somewhere Over the Rainbow“, najmanje znanoj po filmu „Čarobnjak iz Oza“, slabije poznatu po Claptonovoj, a najviše po havaićanskoj ukulelele izvedbi Israela "IZ" Kamakawiwoʻolea. Pjesmu su izveli višeglasno, kvalitetno i dobro, a zatim je uslijedila lepršava verzija „Stir It Up“, Boba Marleya, koju su najavili kao još jednu pjesmu za buđenje. U ovoj izvedbi skladba je bila puna ritma, ali više u latinoameričkim nego u reggae stilu, s odličnim solom na ksilofonu, a zatim klavijaturama i klarinetu. Nakon toga, uslijedilo je kraće uštimavanje, jer, kako je rekao Max „i ukulele ima gripu“ (premda znamo da gripu pobjeđuje Maxflu, op. au.), a zatim su nastavili s „Uzalud pitaš“, pjesmom grupe „Haustor“, poznatog zagrebačkog sastava iz osamdesetih. I ovdje je publika pokazala da zna cijeli tekst, a solo na klarinetu ponovno je odsvirao Vlade Matelić.

Uslijedilo je još nekoliko veselih izvedbi stari(ji)h covera. „Seven Nation Army“ grupe White Stripes mi u ovoj izvedbi, priznajem, nikako nije sjela, a slično je bilo i s pjesmom „One“ grupe U2, koja je ovdje zaživjela u jednoj brzoj i neobično veseloj verziji. Nakon što su odsvirali „One Love“ Boba Marleya, najavili su „Ljubav se ne trži“ grupe „Vještice“ te potom odsvirali i njihovu pjesmu s trećeg studijskog albuma „Kradljivac srca“. Šablona je bila uvijek ista: višeglasje, udaraljke, ukulelele i sintesajzer u pratnji te odličan klarinet na solo dionicama. Ritam, veselje i energija djelovali su zarazno na publiku, tako da su se nazočni poprilično rasplesali, a Maxu nije nedostajalo iskustva u komunikaciji s publikom. Tako je za djevojke najavio pjesmu za rasplesavanje „Anđeli nas zovu da im skinemo krila“ stare grupe Animatori, a zatim su prvi set završili pjesmom „Nedjelja“ koju je Max realizirao u sklopu projekta „Plesač sporog stepa“. Zatim su najavili pauzu od nekih pola sata.

„Vintage“ je bio pun, mladi su se rasplesali i zabava je trajala do ranih jutarnjih sati. „Ljetno kino“ se pokazalo kao izvrstan bend koji zna i može stvoriti vrlo ugodnu atmosferu u kojoj su mnogi uživali i odlično se zabavljali.