Utorak – kratak korak. Ali ne za zadrte metalce. Tako to biva sa turnejama bendova, rijetko te ubode subotom ili petkom, češće se nešto događa tijekom tjedna. Stoga nema nama metalcima druge nego i utorkom pohoditi dragu nam metropolu i Boogaloo.

Nekako nam je prošla godina završila, a ova počela sa debitantskim nastupima nekih velikih i važnih grupa, pa nastavno na taj trend eto nama po prvi put u Hrvatskoj veliki Taake. Kultno ime norveške black metal scene Taake i to sklopu turneje na kojoj proslavljaju svoju dugu i uspješnu tridesetogodišnju karijeru i predstavljaju svoj poslednji, osmi po redu studijski album „Et hav av avstand“ objavljen 2023. godine. Klasični norveški black metal, pa tko voli (a puno ih voli) nek izvoli.

Sa sobom vode sunarodnjake Nordjevel, istoga izričaja, puno mlađi (osnovani 2015. godine) koji također imaju relativno novi album koji predstavljaju imenom „Gnavol“. A ako vam to nije dovoljno imaju još jedan bend sa sobom – Theotoxin – iz bliske nam Austrije dolaze ovi black metalci i predstavit će nam svoj opus od četiri albuma od kojih je zadnji iz 2022. godine „Fragment: Totenruhe“.

Znači čeka nas poprilično duga, mračna noć…

I svima vama koji jeste sretan vam DAN OČEVA!

Očekivao bi čovjek nakon što pročita naslov zadnjeg albuma da će Theotoxin pjevati na materinjem njemačkom jeziku, no tome nije bio slučaj. Točno po rasporedu u 20,00 sati stupile su na pozornicu pet spodoba u crno bijeloj šminki (što je bio i lajtmotiv cijele večeri) sa pokrivenim ustima i nosom (osim pjevača) i krenuli prašiti svoju set listu. Sam početak je bio malo čudnovat po zvuku, no niti nakon minutu-dvije sve je sjelo na svoje mjesto i mogli smo uživati u vrhunskom zvuku koji je ekipa Boogalooa upotpunila vrlo efektnom rasvjetom i dimom. Theotoxin dolazi iz Beča, djeluje već 8 godina i izdali su četiri albuma. Sa zadnjeg albuma čuli smo tri pjesme od kojih me se najviše dojmila ova na samom kraju koncerta „World, burn for us“. U njihovoj izvedbi čuje se onog klasičnog black metala, sa natruhama Marduka (koji im je očito uzor) i istaknut ću i njihovog vokalistu koji je odradio odličan posao i bio poprilično razumljiv. Ono što je isto postao lajtmotiv (barem do Taakea) je minimalna ili nikakva komunikacija s publikom. Jedino što je iole ličilo na komunikaciju je bilo jedno „Zagreb“ tamo na drugoj pjesmi. I to je bilo to. Korektan uvod, rekao bi moj sin – dobro je to – trojka na prelazu u četvorku. Ono što me iznenadilo je jako dobar odaziv publike već na prvom bendu.

Setlista:
Golden Tomb
Demise of the Gilded Age
Sanatory Silence
Devoured by Sin
Perennial Lunacy
World, burn for us
Philosopher of light

Nordjevel vam inače u prijevodu znači vrag sa sjevera. Oni dolaze iz norveškog Askima i osnovani su 2015. godine. Ono što sam odmah primijetio da su vrlo originalni i maštoviti u davanju nadimaka sebi pa tako postavu čine: DezeptiCunt, Doedsadmiral, Destructhor i Dominator. Naravno da su se upotpunili sa još jednom gitarom.

Na pozornici ih predvodi Admiral Smrti koji je došao sa impozantnom narukvicom na kojoj su čavli od minimalno 15 centimetara, pa ti sad pjevaj i pazi da si oko ne izbiješ. Moćna glaščina, bolje nijansirana od prethodnog vokalista. Kombiniraju engleske i norveške tekstove i moram priznati da sam se malo učitao i tematika im jest klasična, što možete dolje pročitati u citatu jedne pjesme – Satan, vrag, zmije, zmajevi i slična tematika. Glazbeno neupitni, ali poseban dojam na mene je ostavio bubnjar – Dominator – koji si nije mogao smisliti bolji nadimak. Valjda od Marduka nisam čuo tako opak bas – koji praši kao puškomitraljez na stalnoj vatri. E, da ne zaboravim, make-up postojan i vrlo maštovit, pa na nekim od članova i zastrašujući (posebno na basistu koji je osim toga ogromna ljudina). Komunikacija opet minorna – u jednom navratu je rekao „Croatia“. A mene je osobno iznenadio čep ljudi koji su iz sve snage bodrili Nordjevel. Pokazat će se kasnije da je na Taakeu bilo manje ljudi. Fokus svog nastupa bacili su na posljednji, gore spomenuti album, a mene je dojmio finiš nastupa sa „Fenriir“ koji su posvetili Taakeu, te „Within the eyes“ i zaključnom „Susnet Glow“.

Iako ništa o njima nisam znao do večeras u meni su dobili barem jednog novog fana. Moram istaknuti jednog fana koji je bio neposredno do mene – njegov entuzijazam i bodrenje potpomognuto popriličnom količinom piva u nekim trenucima je zvučalo kao egzorcizam. Za nastup Taakea sam se ipak premjestio, no i njegov entuzijazam je očito bio usmjere pretežno na Nordjevel.

Rekao bi moj mali – čista petica – bez ijedne greške.

The abyssal gates, we hail thee
Great Sathanas flow through the heaven
The lands black in dance of death
Looming shadows, the dearth of the earth
Reborn and enriched in deadly splendor

Setlista:
The Shadows of Morbid Hunger
I djevelens skygge
Djevelen i Nord
Of Rats and Men
Gnavhòl
Gnawing the Bones
Fenriir
Within the Eyes
Sunset Glow

Davne 1993. godine u Bergenu (a gdje drugdje) osnovan je bend pon nazivom Thule, koji se nakon toga u 1994. godini preimenovao u Taake ilitiga po naški Magla. Krivac za cijelu ovu priču je čovjek po imenu Orjan Stjedeberg koji je i jedini originalni član benda koji je večeras posjetio (po prvi puta) Hrvatsku. Kao i kod većine ovakvih bendova članovi imaju pseudonime pa je tako Orjan nakon kratkog lutanja u vezi pronalaska idealnog imena izabrao – Hoest – i pod tim imenom ga znamo otada. Trebalo im je punih 30 godina i 8 albuma da konačno u svoj itinerar uključe i Hrvatsku. Posljednji nosač zvuka koji su izdali je „Et hav av avstand“ (More daljine).

Sam izlazak na pozornicu je klasična ikonografija black metala, bend izađe (naravno opet u svojim ratničkim bojama), okrene leđa publici i nakon intra počne prašiti i u nekon trenutku izađe pjevač. Ovaj izlazak je bio poprilično osebujan. Na prvi pogled podsjetio me na Nosferatua – fantom noći onako groteskno našminkan, mršav, ispijen i zaogrnut u crni ogrtač. Moram priznati da me se dojmio. Bilo je tu neke čudne prezentnosti na pozornici. Nije to samo benganje i dizanje ruku, već i pokreti koji su se činili kao mješavina nekakvog okultnog tai-chia. Kao što sam već napisao publike je bilo manje, no bili su vrlo glasni i odobravali su sve što je Taake ponudio, pa smo u ovom slučaju imali više interacije, te je Hoest u više navrata napomenu da su predugo čekali za dolazak u Hrvatsku, da će sigurno ponovo doći, a njegovo „Hrvatska“ na početku je bilo savršeno bez akcenta kao da je rođeni Purger.

Svirački opet dominantno, a posebno ističem brejkove koji su bili savršeno uigrani, a i melodiozne dijelove koji su činili pjesme još slušljivijima. Atipično za black metal bilo je tu dugih, virtuoznih solaža, a s druge strane pak tipično puno benganja, rogova i šaka u zraku i stvarno glasnog odobravanja. Osim prezentnosti na pozornici Hoest nam je ponudio i širok dijapazon svojih glasovnih mogućnosti koje su varirale od visokih krikova, do mračnih growlanja, između kojih se okrepljivao vinom. Pjesme su im epski duge, te je bilo teško razaznati prijelaze iz jedne u drugu. Logično pošto pjevaju na norveškom i to još na dijalektu, te su samo u nekoliko slučajeva imali jasno istaknute krajeve pjesama.

Set lista (koju sam posudio iz Viper Rooma, gdje su nastupili par dana ranije) je ponudila presjek njihove duge karijere, no, opet atipično, najviše je pjesama sa njihovog bilo s njihovog albuma iz 2011. – Noregs vapen, a ne kako bi očekivali sa aktualnog.

Istaknut ću i jednu krasnu minijaturu gitarista koji se odaziva na ime Gjermund i to, vjerovali ili ne, na bendžu, koje nas je natjeralo da poskočimo u country stilu i tu smo vidjeli i jednu lijepu šutku – želim vjerovati da je to bilo na pjesmi „Myr“.

Finale je bilo ubitačno, na posljednjoj pjesmi su valjda 10 puta promijenili tempo, glave su u transu čekale kada će kraj i nakon još jednog kratkog: „Idemo mi sad za Srbiju“ Hoest i njegova bratija su u furioznom stilu završili svoj zagrebački set i pozdravili se sa iscrpljenom, ali sretnom publikom.

Taake su pokazali zašto se nalaze na pijedestalu black metala u Svijetu, ni ta činjenica da ih ne razumiješ nije smanjila užitak gledanja i slušanja. Onako za kraj sam se htio malo pozabaviti tim njihovim tekstovima, pa sam izabrao jedan koji mi se činio onako tipičan Taakeovski.

Death tool, death mask, charred heart,
Broken pubic bone, bloody shine,
Death you shall suffer… - Hordaland Doesdkvad 1

Setlista:
Fra vadested til vaandesmed
Orkan
Denne forblaaste ruin av en bro
Nordbundet
Nattestid Ser Porten Vid 2
Over fjell og gjennom torner (Darkthrone obrada)
Et uhyre av en kniv
Hordalands Doedskvad 3
Myr
Hordalands Doedskvad 1
Nattestid ser porten vid 1

Utorak, nije lako, ali se izdržalo. Ali i trebalo je u svakom slučaju vidjeti ovaj nastup. I nadam se da nećemo na slijedeći opet čekati 30 godina.

Up the horns!