Slash

Pošto je u Zagreb došao samo Axl Rose, a ostatak legendarnih Gunsa razasut je po svijetu i različitim glazbenim projektima, zaključila sam da je pravedno obratiti pažnju i na ostale članove. Pa evo što radi Slash...

 

Gitarist G'n'R nije od razlaza s Axlom gubio vrijeme, nego je svirao u brojnim bendovima, sudjelovao u projektima i nastupao na turnejama. Ovaj album, već zbog same prirode njegovog glazbenog stvaralaštva i činjenice da mu uvijek treba netko drugi da mu svira, nije nikakva iznimka, premda se službeno radi o njegovom prvom solo albumu. To se vidi već iz poduljeg popisa glazbenika koji na njemu sudjeluju, od kojih je bitno istaknuti i skoro cijelu postavu Gunsa iz doba albuma Appetite for Destruction (nedostaje samo Axl).

 

Album je postigao dosta dobre rezultate među publikom (dospio je na treće mjesto na ljestvici Billboard 200 i rasprodan je u 61 tisuću primjeraka samo u prvom tjednu), što je povezano i s činjenicom da su od njega nastala čak četiri singla - Sahara, By The Sword, Ghost i Back from Cali. Prvotna Slashova ideja bila je da ga nazove Slash & Friends, ali je u konačnici odustao od toga i ostalo je samo Slash.

 

Prvi dojam nakon preslušavanja albuma je da se radi o simpatičnoj kolekciji rock pjesama koju vrijedi imati doma, ali koja se ni po čemu ne ističe među ostalima iste vrste, osim možda po tome da je to prvi Slashov solo album. Ipak, zapanjujuća je kolekcija glazbenika koje je ugostio na njemu, teško da bih za neke od njih pomislila da će se pozabaviti suradnjom s njim. Možda je ipak istina da su svi oni puno češće prijatelji nego konkurencija?

 

Što se samog odabira pjesama tiče, neke su već poznate i mnogo puta odsvirane, ali većina je ipak nova novcata. Od novih najviše mi se svidjela Crucify the Dead, koja je posebna po tome što okuplja Ozzyja i Slasha te se već zbog toga isplati preslušati, a za one koje zanimaju intrige - Ozzy je rekao da je dok je pisao tekst pjesme u glavi imao riječi koje bi rekao Axlu da je na Slashovom mjestu, što je Slash, naravno, kasnije porekao. Također, valja istaknuti odličnu preradu Paradise Cityja, na kojoj se Fergie sasvim dobro snašla (što me iznenadilo) i koja na drugo ili treće slušanje potiče na pjevanje zajedno s njom te završnu Sweet Child o' Mine koja je potvrdila dobitnu kombinaciju Slasha i Kennedyja - što su i oni sami shvatili nazvaviši sadašnju Slashovu turneju Slash featuring Myles Kennedy (nažalost, Hrvatska nije na popisu zemalja u kojima će nastupiti).

 

U pogledu čiste tehnike, bespogovorna je Slashova sposobnost da iz gitare izvuče ono najbolje što ona može dati. A kako i ne bi kad ih navodno ima više od 250 u vlasništvu...čovjeku dođe da plati samo da može gledati toliku hrpu na jednom mjestu! Možda pod stare dane (koji su daleko, jel) otvori muzej jer više neće moći svirati...žrtvovat ću novce i možda se sjetiti da sam jednom napisala ovu recenziju.