Symmetry In Black

Review

"Symmetry in Black" je deseti album benda čiji počeci sežu u 1989. godinu. Od tada na ovamo, Kirk Windstein je jedini originalni član i jedina konstanta u bendu. Zapravo, može se ustvrditi kako je Kirk = Crowbar. Za nabrajati sve bivše članove benda, odnosno ljude koji su prošli kroz Crowbar, trebalo bi dosta vremena izgubiti, kako god trenutnu postavu uz Kirka čine: Matthew Brunson, Tommy Buckley i Jeff Golden.

"Walk with knoweledge wisely" je prvi singl s albuma i ujedno otvarajuća stvar albuma koja odmah stvari smješta na svoje mjesto - mračno, žestoko, distorzirano uz otvarajući Kirkov urlik: "Our will can not be broken!"

Čitavo poslanje Crowbara, ali i čitave NOLA scene je sažeto u toj rečenici. Muzički, kičmu albuma čini sludge, distorzirani maljevi koji nezasitno proždiru decibele i uvijek traže još. Doom je isto tako neizostavni trag i pečat u zvuku Crowbara, kao i punk-hardcore elementi, poput manijakalne "Ageless decay". Tematski, album se bavi smislom i traganjem sa smislom života, odnosno smrti. Neizostavni nihilistički elementi isprepleteni s boli, patnjom, tugom, crnilom.

U suštini, kao i kod recentnog EP-a Downa, ne postoje pretjerane mudrosti koje je potrebno izvoditi iz albuma "Symmetry in Black", Ameri to sažmu u: "Heavy as fuck!" izraz koji po prirodi stvari označava teškometalni topot umotan u distorziju koju tu i tamo prošara solaža. U vrlo kratkom razmaku ovo je treće izdanje s NOLA scene koje recenziram, nakon spomenutog Downa došao je Crowbar, a slijedi Eyehatehod. Tako nekako izgleda i lista u smislu kvalitativnog rangiranja, numerirana od trećeg prema prvom mjestu.

Mihael Pinter