Review
Kad ti jedan (točnije dva) od dražih bendova i iz njega (njih) jedan od tvojih gitarističkih heroja na kraju posveti i pjesmu (ok nije meni, nego mom imenu, uf!) ne možeš ostati ravnodušan. No to istovremeno ne znači da je to razlog što je "Apocalyptic Love" dobio visoku ocjenu, možda mi je "Anastasia" naj stvar na albumu (a skoro jest, ne radi imena) i dođe ti jako krivo što taj tvoj heroj ne pjeva. Tko zna kako bi to izgledalo da pjeva, možda bi bilo stoput gore, no nekako imam dojam da je Slash samo "too shy" da bi se odvažio na pjevanje, jer nekako ne vjerujem pričama da on kao ne zna pjevati - malo teško da to možeš ocijeniti kada čovjek šuti u pravilu kao riba (već da onaj tko ima solidan i uobičajen glas ide vježbati dobiješ svakakva čuda...), Slashu već teško pada i uloga rock stara i frontmana na vlastitim albumima pa si na uvijek nađe jednog ili hrpicu (prvi album, preporučam!) drugih rock starova kako bi on mogao sjesti u zapećak i genijalno i neupadljivo svirati te svoje čudesne instrumente zvane gitare.
Nakon što je u privremenu penziju poslao sjajni Velvet Revolver (baš nema sreće s tim pjevačima - što mene Slash ne zove, urlala bih koliko i kako treba, uopće nije problem, nema šanse da bi se svađali) - primio se Slash onoga što mu je ziher, a to su solo albumi. E sad, i za to mu treba neki pjevač. S obzirom da se odlučio da ne radi instrumentalne albume. Što i ne mislim da bi uopće bila loša ideja - baš obratno, ja bih na njegovom mjestu treći solo abum napravila instrumentalni i moguće je da bi bio najbolji od svih.
Ovako nas ostavlja da mu albume ocjenjujemo najviše prema tome koliko mu je neki gost izvođač uspio prenijeti ono što je on htio.
Na prvom je albumu ("Slash") napravio isto što radi Santana i okupio vrlo impresivna (legendarna) imena (uglavnom) rock svijeta i dao svakome da otpjeva jednu stvar (ili dvije), i - iako je to istovremeno bio i nedostatak prvog albuma, ta djelomična površnost, odrađivanje većine vokala u pjesmu (iako da se razumijemo, nijedan nije izveo apsolutno ništa loše ili osrednje, dapače) - na ovom je Slash uzeo starog frenda s prvog albuma Mylesa Kennedya da mu bude vokalna perjanica preko svih 13 pjesama. To je također ispalo istovremeno i super, a i ne tako super. Super jer se Myles bez daljnjeg unio strastveno u pjesme, on ima odličan, specifičan vokal (ma što odličan, pa skoro je završio u Led Zeppelinima) i neke pjesme izuzetno "sjaje" u svakom pogledu (obratite pažnju na zvjezdice uz pjesme), no ujedno se i malo, vjerojanto neplanirano, pokazalo gdje je sve Myles kratak odnosno gdje se pati s višim dionicama, što je malo neobično jer ih on može otpjevati, prije bih rekla da se nakupilo previše pjesmama jedna iza druge koje su u višoj vokalno lagi i to zvuči kao da je malo naporno za njega.
A s druge strane pokazalo se nešto drugo: da Slash ima izuzetno širok spektar glazbenog znanja koej pretače u svoje stvari i da je sposoban napraviti stvar za različite vokale (vidljivo na prvom albumu), ali i ujedno da mu fali netko uz njega (ko-autor ili "urednik") koji će na kraju tu neku pjesmu adekvatno prekrojiti za nekog kome ta pjesma treba stoposto "leći". (Izzy Stradlin bi Slashu baš dobro došao, šteta što se njih dvojica autorski ne spoje).
"Apocalyptic Love" je dinamitan, punokrvan, hard rock album s heavy blues bazom kojemu pečat podjednako daju zvuk Slashovih gitara i Kennedyev glas, no nedostaje mu pečat zvan "ovo je Slashov DNK" što bi se očekivalo od nečijeg solo albuma, prije Slashov gen, budući da je i sam Slash rekao da je album više suradnja njega i Kennedya nego njegov solo album . I to je vjerojatno i najglavnija zamjerka ovom albumu. Slash naravno briljira, ali to već i nije nešto što bismo trebali posebno spominjati, to se zaista podrazumijeva.
Jedan takav hiper upečatljiv solo je na i inače odličnoj i vrlo melodioznoj "Bad Rain". A "Anastasia" ima vrhunsku strukturu pjesme: prvo akustični uvod španjolske gitare a onda rasturačina. Općenito ovaj album obiluje luđačko dobrim gitarskim dionicama, samo Slashu prilično, nimalo dosadnim piljenjem, sve dozirano i savršeno.
Kad se sve skupa zbroji ova suradnja Mylesa Kennedya (izgleda da je i on napisao većinu tekstova, koji prate glazbeni žanr vrlo adekvatno bez glupih i manirističkih flopova) i Slasha donijela nam je jedan urnebesno žestok album s repom i glavom i ne bi se začudila da Kennedy završi kao glavni vokal u Velvet Revolveru, ako ga Slash i ekipa odluče odpenzionirati (dajte više!)
Anastazija Vržina
« Slash 
