Weather Systems

Review

Najnoviji studijski album Anatheme odiše melankoličnošću, no ne onom patetičnom isforsiranom kakvom se diče mnogi glazbenici danas, već nekakvom iskrenom, tužnom, pomalo mračnom, ali potpuno optimističnom pogledu gdje se u potpunosti može osjetiti Daniela Cavanagha, glavnog glazbenog protagonista benda i njegov život daleko od droge i alkohola u podjednako dalekoj Norveškoj gdje se preselio davne 2005. Njegov duhovni put očit je kada slušamo Weather Systems sa svojim konstantnim usponima i padovima koji dočaravaju emotivne valove koji su u početku instrumentalno tihi, lagani i mekani ne bi li se kasnije postepeno razvili u kaotičnu uzburkanost koja svoj vrhunac doživljava glazbenom ekstazom cijelog benda.

Nigdje taj put nije očigledniji nego u skladbi Untouchable, Part 1 gdje brzi tempo i emotivni bijes potpuno kohezivno žive sa duboko osobnim i dirljivim tekstom i pjevanjem kojim glavni vokal benda, Vincent Cavanagh, potuno skladno premošćuje ta dva svijeta dovodeći ih do vrhunca sve samo kako bi nas spustio natrag na zemlju u Untouchable, Part 2 laganim, dubokim i na trenutke pucketavim glasom.

Hardcore fanovi benda bit će oduševljeni činjenicom da se milozvučni vokal Lee Douglas pojavljuje više puta tijekom albuma, ponekad se ispreplićući s glavnim muškim vokalom u Untouchable, Part 2 i The Gathering Of The Clouds ili potpuno suvereno noseći cijeli Lightning Song. U pjesmi Sunlight dužnost glavnog vokala preuzima Danny Cavanagh, a cijela skladba svojim optimizmom i vedrinom daje savršenu protutežu mračnoj, tmurnoj i intenzivnijoj The Storm Before the Calm. Zanimljivo je da je pjesma The Lost Child nastala iz jednog prilično slikovitog i živog sna kojeg je Danny Cavanagh usnio te je, prilikom buđenja, ostao toliko pribran da pretoči svoje dojmove u skladbu. Internal Landscapes prati formulu prijašnjih pjesama, no dodatkom 'spoken word' segmenta u potpunosti zaokružuje cijelu bit albuma.

Teško bi bilo izdvojiti neki singl ili se referirati na pojedinačne pjesme na albumu jer se Weather Systems mora slušati kao cijelina ili, ako se baš moramo poslužiti etiketama, kao konceptualni uradak gdje zvuk opisuje sliku osjećaja te ne dopušta odmor od slušanja već tjera na pažljivo praćenje, osluškivanje, propitkivanje i tjera slušatelje da sami za sebe izgrade portret jednog cjelokupnog osjećaja.

Weather Systems nastavlja tamo gdje je prethodni album, We're Here Because We're Here završio, suptilno se referirajući na svog prethodnika i ima sav potencijal da postane najbolje što je Anathema stvorila do sada. Naime iako odličan album, nekako odaje dojam da to nije kraj stvaralačkog uspona benda i da će prava remekdjela tek usljediti. U moru i naletu sve bezvrijednijih lakih nota ponekada zaboravimo da je glazba tu kako bi se slušala, a ne objesila o zid kao jeftina slika pored koje prolazite na putu do kuhinje. I sam bend je napomenuo da Weather Systems nije pozadinska glazba za zabave već je napravljena kako bi utjecala na slušatelja.

Željka Bešić