Review
„Da, trebalo mi je jako dugih šest godina za moj drugi samostalni album. Bilo je dakako stvari koje su me ometale u tome... Volio bih vam reći da me posljednji album „Back to the Light“ odveo na neko prosvijetljeno mjesto gdje je cijeli život dobio smisao. Ali dakako, nije bilo tako. Volio bih reći da sam barem pronašao Ispravni Put, oslobodio svoj Duh, i mogao vam ispričati sve o tome, ali, jao, ni blizu... Hej! Barem sam pokušao... Ovaj album izljev je zbrkanog uma koji još uvijek pokušava pohvatati smisao SVEGA, i usred golemih polja razočarenja pronaći poneki tračak svjetla."
Riječi su ovo kojima je Brian May komentirao izlazak svog drugog albuma u samostalnoj karijeri.
„Čini se kako smo možda u 2022. godini zbilja u nekom Drugom Svijetu, ali ako to baš i nije svijet kakvog smo željeli, možda taj savršeni svijet ipak još možemo dosegnuti... u našim snovima."
Dok je ovim riječima popratio reizdanje gore navedenog albuma „Another World“.
Glazbenik zlatnih prstiju, uvijek prepoznatljivog gitarskog zvuka ovim albumom je dokazao i još uvijek dokazuje da su Queen sačinjavala tri izvanredna glazbenika, kompozitora i jedan jedini Freddie.
Album nastao sedam godina nakon preranog odlaska istinskog glazbenog genija obiluje fino poliranim materijalom, djelomično potaknut queenovskom glazbenom kind of magic maštom, što uopće ne iznenađuje obzirom na dugogodišnje dijeljenje „svačionice“ sa Freddiem i njegovim vanzemaljskim glazbenim idejama, uvijek neočekivanih, ponekad nastalih izvan svog vremena. Ipak u ovom glazbenom svijetu po Brianu nisu stvorene pjesme mesijanskog sjaja kakve su se mogle pronaći u jedinstvenoj niski queenovskih crnih bisera.
Daleko od toga da materijal s albuma nema raskošnu i koncentiranu, gotovo dječju energiju, možemo s lakoćom utvrditi da se radi o komponiranju sa stavom koje ni za trenutak ne uskraćuje zadovoljstvo.
Tako je 24. travnja u Kraljevskom opservatoriju u Greenwichu održana prezentacija albuma u multi-deluxe formatu, s Mayovom potragom za savršenom replikom zvuka originalnih pjesama nanovo miksanih, ponekim raritetom i snimkama u živo („On My Way Up“ i „Hammer To Fall“ , snimke iz Pariza), a sve spakirano u box set od 2 CD-a.
Prema riječima samog autora, originalni album nastao je u vrijeme kada je još uvijek oplakivao Freddiev odlazak, raspad matičnog mu benda, te je odlučio nastaviti u neku ruku taj neupitni glazbeni niz, ujedno potaknut radom glazbenika koji su ga inspirirali, poput Moot the Hoople, Jimmy Hendrixa, Buddy Hollyja, ali i gubitkom bubnjara Cozy Powella (surađivao je sa mnoštvom poznatih imena: The Jeff Beck Group, Rainbow, Gary Moore, Robert Plant, Whitesnake, ELP, Black Sabbath).
Na albumu mu je društvo u rasnom rock n' rollu „Guv'nor“ pravio jedan od njegovih heroja – Jeff Beck, za kojeg Brian otvoreno kaže: „On je poput Mozarta za nas“, dok se bubnjarskog zadatka nakratko prihvatio Taylor Hawkins (Foo Fighters).
Osim originalnog materijala, mogu se pronaći i dva covera, „One Rainy Wish“ (poznata i pod nazivom „Golden Rose“ sa albuma „Axis:Bold as Love“) Jimmyja Hendrixa i urnebesni rock n' roll „All The Way From Memphis“ benda Moot the Hoople kojeg su Brian i ekipa simulirali (bar mi se čini) kao svirku u živo, uz gostujući vokal Iana Huntera, inače originalnog člana Moot The Hoople.
Poslagavši niz ogledala koja ne iskrivljuju perspektivu i koja reflektiraju osjećaje od melankolije i tuge (otvarajuća „Space“) pa do nepatvorenog gnjeva („Businness“); uz („China Bell“) hommage klasičnim rock numerama u kojim se poslovično glorificiraju svirači na instrumentima sa šest žica; preko neizostavnih balada poput „Too Much Love“, naslovnoj „Another World“... Brian May je zaokružio jedan sasvim korektan, više nego dobar projekt u kojem je dokazao da osim odličnog sviranja posjeduje i sasvim pristojan vokal.
U stilu posveta svojstvenih na dodjeli Oscara, autor je ovaj album posvetio svojoj majci i prijatelju Cozy Powellu kojem je iskreno priznao da život nikada neće biti isti bez njega.
Đorđe Škarica
/
