Review
Post-punk mračnjaci iz Birminghama, nekad zvani Pilot, The Pride i Snowfield, a sada Editors, odlučili su na svom četvrtom albumu ‘The Weight Of Your Love’ zaviriti u klasičnu rock pjesmaricu i tamo naći inspiraciju. Nakon prvog slušanja kritike su već krenule u ‘napad’, optužujući bend da se prodaje i da neuvjerljivo plovi mainstream vodama. Spomen U2-a je ipak bolje ostaviti za novi album irskih velikana koji se već (pre)dugo čeka.Teško je objasniti fanovima nekog benda kako je i ulazak u mainstream neka vrsta ekperimentiranja. Uz to, Editorsi su se, prema njihovim riječima, zasitili svog dotadašnjeg zvuka. Nadalje, neizostavni čimbenik promjene bio je odlazak izvornog člana, gitarista Chrisa Urbanowicza. Budući da je uglavnom njegova gitara, uz glas Toma Smitha, gradila atmosferu u pjesmama Editorsa, postalo je jasno kako su im potrebne svježe ideje i novi smjer.
Svježa krv u obliku gitarista Justina Lockeya i klavijaturista Elliotta Williamsa je zasigurno doprinjela novim idejama, a bend je odabrao Marka ‘Flooda’ Ellisa (Depeche Mode, New Order, Nine Inch Nails) za producenta koji je trebao usmjeriti njihov zvuk k suštinskom rock&roll izričaju. Naposljetku, Lockey je stigao u bend upravo na Floodov prijedlog, tako da je utjecaj iskusnog producenta bio zaista velik. Ipak se neće moći izbjeći referenca na U2 – Flood je odabran vrlo vjerojatno upravo zato što je svjedočio (više nego sudjelovao) produciranju jednog od najvećih albuma svih vremena, ‘The Joshua Tree’, i gledao kako njegovi irski vršnjaci stvaraju povijest. Nešto od tog duha su na svom novom albumu htjeli uhvatiti i Editorsi.
Pjesme s novog albuma imale su vrlo dobru premijeru pred europskom publikom ovog ljeta, među ostalim i pred hrvatskom na INmusicu krajem lipnja. Nakon slušanja studijskih snimaka, jasno je kako iste pjesme ne ostavljaju takav dojam i nemaju tu energiju i živost onih izvedbi koje smo imali prilike čuti uživo. Otvaranje je vrlo solidno i malo se starih Editorsa izgubilo na ‘The Weight’, a novi pravac nazire se tek djelomično na najboljoj pjesmi albuma ‘Sugar’, a potpuno na hitoidnoj ‘A Ton Of Love’. Gdje li se samo Tom navukao na riječi ‘težina’ i ‘ljubav’?
Nažalost, nastavak albuma ima tek nekoliko zamjetljivih trenutaka, ponajprije u zgodnoj ‘The Phone Book’. Balada sa lijepim gitarskim dionicama u stilu 50-ih i 60-ih i stihovima poput What’s that over your shoulder?/fear of getting older ostavljaju dobar dojam, za razliku od beskrvnog ostatka. Izrazito loših pjesama nema, ali Flood je pretjerao s produkcijom na ‘What Is This Thing Called Love’, a Tom izgubio inspiraciju na neuvjerljivoj ‘Hyena’. Usprkos tome, ‘The Weight Of Your Love’ ne bi trebao udaljiti dosadašnje fanove od benda, a mogao bi svojom jednostavnošću i ugođajem koji je bend zadržao privući i nove. Ne očekuje li, uostalom, svako novo desetljeće od ambicioznog benda da ‘ponovno izmisli samog sebe’?
Filip Katić
« In This Light And On This Evening 
