Div

Review

Croatia Records objavila je drugi studijski album zagrebačkog indie rock sastava Orvel. ''DIV'' se sastoji od 10 pjesama neupitne kvalitete. Već se na uvodnoj, naslovnoj pjesmi osjeća kako su dečki iz Orvela uhvatili kreativni zamah, izašli iz prostora nesigurnosti i svojih unutarnjih transformacija i iznjedrili album vrlo visoke kvalitete. Jasan je retro utjecaj new wavea i osjeti se da su predani svojim idealima, ali album i dalje zvuči moderno, kao pravi suvremeni synth pop. Fantastična ''Nula i jedan'' sa svojim plesnim ritmom neupitne je radiofoničnosti i možda najbolja pjesma na albumu, ali ostali midtempo rock zapisi prepuni su sofisticiranog zvuka sa složenijim aranžmanima. Ipak, njihov pjesnički senzibilitet možemo nazivati umjetničkim, ali ne i naročito vještim. Orvel je predan svojim idealima i slogovanju, ali ne bi bilo loše monotonost razbiti ponekom složenijom melodijskom linijom. Produkcija je lijepa i mračna, prepuna žica i tipki, dok Ilićev vokal lišen svake emocije pjesmama daje prepoznatljivi puls. Orvel je definitivno usavršio svoj zvuk ako ga uspoređujemo s debitantskim izdanjem ''Dani'', ali poznavajući hrvatski radijski eter, ovaj će bend i dalje ostati enigma široj javnosti. Nikako ne treba izostaviti informaciju da je svoj doprinos produkcijskim dužnostima dao Hrvoje Prskalo koji polako sve više i kvalitetnije širi svoj opseg djelovanja. Nadam se da će Marko Jankek, Igor Ilić, Ivo Matić, Karlo Uchytil i Petar Novak imati dovoljno strpljenja izgurati svoju priču do kraja i da će se još poneki glazbeni entuzijast ipak uloviti na ove glazbene brojeve. Ovo je album koji zaslužuje vaše strpljenje.

Ivana Lulić, recenzija je preuzeta iz časopisa Cantus, broj 217