Review
Bend koji uzima dulje pauze između dvije ploče od, recimo, Urbana konačno je izdao nešto. Da li je treći album jednako dobar kao i prva dva i bi li, Nomad, da još izlazi pisao mu panegirike? Odgovor na prvo pitanje jest: nije. A na drugo: bi.
Zašto nije? Zato što je bend evoluirao u neke mnogo mračne i klaustrofobične vode koje su pogodne za puštanje u dizalima kada ona zapnu između katova na koji sat.
Silence, prva stvar, zvuči poput remiksiranog Ennia Morriconea u nekom Dobar, loš, zao derivatu sve dok Beth Gibbons ne ugasi tu cigaretu i počne. Tada nastaje sountrack za bolesničke postelje i druge tipove odlazaka i promjene agregatnih stanja. Klaustrofobično.
Machine Gun, singl, recimo daje neki industrijski zvuk sner i kick bubnjevima koji glume rafalnu paljbu dok Beth, poslije još jedne cigarete, pjeva o krivnji i glasovima. Klaustrofobično, čak i na danjem svjetlu i na klupi u parku.
The Rip je budući singl (inače, tek osmi singl u tri albuma što daje ugodnih 2.66 samostalnih pjesama po ploči) koji su Radiohead već uspjeli svirati uživo na tonskim probama. A ako to Radiohead svira, mora da je dobro svim indie djevojkama i momcima koji kuže bit stvari. Inače, pjesma je ništa posebno. Tiha, pomalo vesela (jezik pregrizlo jer Portishead ne rade vesele pjesme) i sa elektro-analognim dijelom u sredini koji je pogodan za realtone melodije te tekstom o bijelim konjima, pjesma je klaustrofobična na neki ne klaustrofobičan način. Ove ostale su klasično klaustrofobične.
Third je automatski dobio po četiri ili pet zvjezdica svugdje, bilo analogno bilo digitalno na konto stare slave iako objektivno, album je prosječan u odnosu na prethodna dva. Iako, drago mi je da se ne gusla po standardnim trip-hop/napušeni downtempo šemama kao da je 1997. i niti godina kasnije. Portishead su otišli još dublje i dali scratch DJ-u dali otkaz i uzeli stare Moog mašine da naprave ploču za izdržljive. Što je sasvim u redu jer ako ne želite slušati, ne morate. Skinuli preko torrenta već ionako jeste.
PS.
Što se tiče Nomada, oni su ionako hvalili sve što je iz Engleske.
Antonio Hadrović
