Classic Fantastic

Pomalo je neshvatljivo zašto je Hueyu "DiFontaineu" i ekipi trebalo čak 5 godina za novi studijski album nakon veličanstvenog Livin In The City, jedne od najboljih oda New Yorku ikad. Livin In The City je živio i disao New York, doimajući se kao soundtrack nekog nepostojećeg Scorseseova filma u kojemu je dominirao bunt i nostalgija za voljenim gradom ekipe koje se preselila preko velike bare u Veliku Britaniju. Novi album Classic Fantastic zaokret je za 180 stupnjeva – mračna tematika prijašnjeg albuma suprotstavljena je zabavnom i rekreativnom stilu uz podosta lakopamtljivih melodija.

 

I gluhom je već nakon prvog slušanja jasno da je najbolja pjesma na albumu (ujedno i drugi single) Mister Sun, FLC-jeva retro „oda suncu“ kao stvorena za fjaku koja vas ulovi na vrućoj primorskoj plaži. Gangsterisanje je ipak prisutno u istoimenoj povratničkoj Classic Fantastic (stih it's been a while since I've been around town), dok kandidata za naredni single treba tražiti u romantičnoj She Sings At The Sun, čiji tekst i melodija otkrivaju emocionalnu stranu Fun Lovin Criminalsa.

 

Uvodna svemirska „Mars“ odiše žešćim tempom i pamtljivim refrenom, iako tekstualno ne nudi mnogo osim usputne zezancije na račun Stephena Hawkinga. Sredina albuma ispunjena je solidnim, ali ne i odličnim pjesmama kao što su suradnja sa Roots Manuva u Keep On Yellin i We The Three, a za razbibrigu je ubačen i podosta eksplicitan i zabavan skit sa odvjetnikom Fun Lovin Criminalsa koji neodoljivo podsjeća na Jamesa Gandolfinija iz Sopranosa. Rokerskija The Originals i odjavna Get Your Coat spadaju u kvalitetniji dio repertoara, iako niti to neće umanjiti razočarenje dijela obožavatelja FLC-ja novim albumom. 

 

Classic Fantastic nema velikih pretenzija, lako se sluša i jedina uistinu velika mana je užasno loš cover albuma koji, uz Aguilerin Bionic, pretendira na jedan od najlošijih ove godine.